U srijedu 11. listopada 2006. godine učenici I. a i I. b razreda u pratnji svojih razrednika i Sanje Hanžek- Bačkov, prof. fizike i matematike, bili su na jednodnevnom stručnom izletu u Saloni, Splitu i Solinu.
U prvom dijelu dana učenici su se upoznali s ruševinama starog Solina, od kojih je tek dio dobro istražen, ali i ovo, što je otkriveno, dostatno govori o veličini i značenju tog antičkog grada. Ono što su vidjeli jesu velika gradska vrata, zatim forum, gradski crkveni centar s dvojnim bazilikama, krstionica i oratorij te najinteresantniji dio starokršćanske Salone, a to je najveće starokršćansko groblje pod vedrim nebom – MANASTIRINE.
Mnogi od njih do tada nisu niti imali priliku upoznati ovaj nekad pravi kulturni, trgovački, politički i vojni centar, a u prvim stoljećima naše ere crkveno središte. Hrvatsko ime Solin, od latiniziranog naziva Salon, ima korijen u ilirskom jeziku. Salona se u povijesti spominje prvi put 119. godine prije Krista, za rata Ilira i Rimljana kada je nakon građanskog rata između Cezara i Pompeja bila promaknuta na čast kolonije, pa se službeno naziva «Colonia Martia Julia Salona». Međutim, neki mu stavljaju početak u IV. stoljeće prije Krista.
U prvim stoljećima poslije Krista doseljavaju se mnogi istočnjaci, pa među njima i vjesnici evanđelja, koji u Saloni organiziraju i kršćansku općinu čiji razvoj započinje sredinom III. st., s prvim salonitanskim biskupom Venancijem. Dioklecijanovim progonima, u Saloni je 304. g. stradao veliki broj kršćana među kojima najugledniji član kršćanske zajednice podrijetlom iz Sirije biskup Domnia, kasnije sv. Duje, zaštitnik grada Splita.
Slavno razdoblje salonitanske povijesti počinje nakon Milanskog edikta. U Saloni se razvija snažna kršćanska zajednica, a početkom V. i u VI. stoljeću grade se i brojne crkve. Grad je porušen od Avara i Slavena oko 614. godine, a preživjelo stanovništvo, koje je uspjelo pobjeći, sklonilo se na obližnje otoke i u Dioklecijanovu palaču odakle je počeo život novoga grada, današnjeg Splita.
Drugi dio dana obilježen je obilaskom kolijevke grada Splita, tj. palačom i mauzolejem slavnoga rimskog cara najžešćeg progonitelja kršćana i narodnog trga.
Carski mauzolej sredinom VII. st. postaje kršćanska katadrala u kojoj se od tada štuju zemni ostaci dvojice naslavnijih salonitanskih mučenika.
Nesuđeni carski mauzolej već više od 13 stoljeća nosi ime salonitanskog biskupa Duje. Ova katedralna, metropolitanska i primacijalna crkva salonitansko-splitske nadbiskupije posvećena je Uznesenju Marijinu.
Osobitu radost i oduševljenje učenici su doživjeli kad su posjetili splitsku ljepoticu «Poljud» te imali prigodu fotografirati se sa zvijezdama NK-a Hajduk.
Na samom kraju dana posjetili su GOSPIN OTOK u Solinu, prvo naselje Hrvata u ovom kraju na kojemu su prema pretpostavkama hrvatski knezovi utvrdili svoje stanove slično kao onamo iza Karpata: nasipom i zidovima od pletenog pruća, kolja i drva. Međutim kod iskapanja u dubini pod oltarom župne crkve ipak se naišlo na dosta širok rimski zid, što pokazuje da je tu i prije bilo stanovnika.
Naime u X. stoljeću, na mjestu današnje crkve, hrvatska KRALJICA JELENA sagradila je dvije crkve: Blažene Djevice Marije i svetog Stjepana. Splitski kroničar Toma Arhiđakon kaže kako su se u predvorju crkve svetog Stjepana pokapali hrvatski kraljevi, a i više srednjovjekovnih dokumenata spominje ove dvije crkve koje su kao i grobovi sigurno haranje Tatara u XIII. stoljeću, koji ipak nisu srušili crkve, jer se ona Gospina spominje još za Mladena Šubića 1342. godine, a obje još postoje, prema spomenutom dokumentu, koncem XIV. stoljeća. Po svoj su ih prilici porušili Turci na početku XVI. stoljeća. Poslije odlaska Turaka na temeljima sv. Stjepana sagrađena je nova crkva Gospe od Otoka što je prema maticama solinsko – vraničke župe, bilo svakako prije 1670. godine. Ta je crkvica izgorjela 1875. godine, pa je nad njezinim temeljima sagrađena 1878. sadašnja župna crkva.
Kad se počelo s radovima za izgradnju temelja zvonika današnje župne crkve, 1898. godine, naišlo se na neke stare temelje. Don Frane Bulić je nastavio iskapati i otkrio temelje čitave crkve, a u njezinu je predvorju pronašao nadgrobni natpis kraljice Jelene razbijen u stotinjak komada. Sakupljeni ostaci Jelenina sarkofaga nalaze se u današnjoj župnoj crkvi.
Stručni izlet učenika prvih razreda u ovu kolijevku kršćanstva i hrvatstva završio je kasno istoga dana, a prepričava se po školskim hodnicima koje i danas krase izložbeni panoi s fotografijama Solina, Splita i Salone.
