«Pomolih se i razbor dobih; zavapih i primih duh mudrosti»
Za 210 klasičara koji će ove godine sjesti u školske klupe, školska godina 2007./2008. je započela euharistijskim slavljem. Uz prisutnost učenika, djelatnika i roditeljima u ponedjeljak 3. rujna svetu misu je u zadarskoj prvostolnici predvodio mons. Joso Kokić, ravnatelj škole.
Mons. Joso Kokić pozdravivši još jednom sve prisutne učenike, djelatnike i roditelje u homiliji govorio o važnosti stjecanja znanja te je istaknuo kako samo znanje nije dovoljno da bi se čovjek ostvario u punini. Svoj govor je započeo: “Obično se smatra da su u školi tijekom školske godine stječu određena znanja i vještine koje su nam u životu potrebni. To je točno, ali ne bi smjelo biti sve.
Životno iskustvo nam govori kako se u svakodnevnom životu, pa i velikom, znanju čovjek ne ostvaruje u svoj svojoj punini. Unatoč silnom znanju čovjek bježi u razna otuđenja misleći da će se tako ostvariti. Nije zadovoljan ni sa svojim statusom u obitelji. Pojedinci, osobito, mladi ne nalaze skladno rješenje svoje slobode i poslušnosti roditeljima, a ni roditelji nisu sretni i zadovoljni stvarnim stanjem svojih odnosa s djecom. Tako djeca bježe iz obitelji, bježe iz škola, iz Crkve i slično.
Božja Riječ također govori o činjenici da je osim znanja čovjeku potrebno još puno drugih i materijalnih a osobito duhovnih vrijednosti. U odlomku iz knjige Mudrosti i u Ps 90 govori o osobitoj vrijednosti mudrosti srca. Božja riječ govori o životnoj mudrosti ili o mudrosti za život jer ona cjelovitije prati i osmišljava ljudski život nego samo znanje o životu.
Dok se znanje stječe radom mudrost srca se prima od mudrosti koja je Bog. Ona nam se objavljuje na više načina, a u svoj svojoj punini objavila nam se u Isusu Kristu. Stoga smo u evanđelju (Lk 2, 41- 52) čuli kako i nas Isus želi povesti u gram Božji «u ono što je od Oca mojega», kaže Krist. Nije to samo materijalna kuća već stvarnost svekolika Božja, ono što je Božje. Samo u onom što je Božje naći ćemo i ono što je čovjekovo.
Mi klasičari tu problematiku otkrivamo i upoznajemo i u latinskoj riječi «homo»za čovjeka ili «humanitas» za čovještvo što ima isti korijen kao im riječ «humus»što znači zemlja. Oni su u čovjeku vidjeli samo zemlju. Čovjek se ne miri s time. Stari grci su bili korak ispred pa su čovjeka nazvali «antrophos», biće koje gleda gore. Biće koje traži svoje ostvarenje izvan zemlje. Bog nam otkriva da je čovjek slika Božja – ljubav, ili kako se na grčkom kaže «agape» a na latinskom«caritas». To zajedništvo i cjelovitost čovjeka nam evanđelje izražava kad kaže da je «Isus napredovao u mudrosti, dobi i milosti kod Boga i ljudi». On nam je svojim životom otkrio da je vrhunac mudrosti sebedarna, žrtvovana ljubav. Ona jedina omogućuje čvojeku da se ostvari a ne da se razori. Najsigurniji i najbolji način dobivanja mudrosti jest – molitva. «Pomolih se i razbor dobih; zavapih i primih duh mudrosti» kaže knjiga Mudrosti (Mudr 7, 7-8).
Puno Božje mudrosti svima u novoj školskoj godini” poručio i zaželio na kraju propovijedi kao i na samom kraju misnog slavlja, mons. Joso Kokić, ravnatelj.
Nakon euharistijskog slavlja svi učenici su se uputili prema školi i svojim razredima. Učenike prvih razreda su u njihovim razredima dočekali besplatni udžbenici.
