Prvaši u Saloni i Splitu

Bio je to petak, 13., savršen dan za izlet.

U 7.30 h ujutro našli smo se na kolodvoru. Moj 1.B, ali i 1.A razred. Iako je bilo rano ujutro, svi smo bili prilično raspoloženi. Cure su se odmah počele fotografirati te time započele ovaj dan. Oko 7.40h naš autobus je krenuo. Zaputili smo se prema Saloni.

Dobrojutro u autobusu zaželila nam je svima draga, razrednica 1.A razreda te nas time bar malo razbudila.

Iako smo bili dosta raspoloženi s obzirom koliko je sati bilo, atmosfera u autobusu nije bila najbolja. Svi smo još uvijek bili pospani, te smo sa slušalicama u ušima promatrali predivan krajolik koji se pruža duž cijelog puta od Zadra do Solina.

Nakon nepuna 2 sata vožnje, došli smo u Salonu, danas poznatu kao Solin. Tamo smo upoznali našu vodičku, Josipu. Krenuli smo u razgledavanje. Oko nas se nalazio prekrasan krajolik, zelenilo… Spustivši se niz nizbrdicu došli smo do makadamske ceste koja je vodila ka nekadašnjem amfiteatru. Vidjevši to, ostala sam bez riječi. Priroda je bila savršena! Uz to, ugođaj je upotpunilo sunce koje nas je cijelim putem pratilo.

S obzirom da smo dosta prohodali, 10-ak minuta smo se stali odmoriti te odvojiti to vrijeme za međusobno fotografiranje. Nakon tog kratkog predaha krenuli smo dalje te pogledali ostatak Salone. Sunce nas je i dalje pratilo te nam popravljalo raspoloženje jer smo svi jedva čekali doći u Split. Kada smo sve pogledali, vratili smo se u naš pregrijani autobus te krenuli u Split.

Tada se naše raspoloženje popravilo. U autobusu, Josipa, naša vodička govorila nam je o tome što smo sve vidjeli do sada, te što ćemo tek vidjeti.

Kada smo došli u Split, odmah smo se zaputili u podrume Dioklecijanove palače. Unutra nam je Josipa pričala o povijesti nastanka cijele Palače. Svi smo pozorno slušali da bi što prije završili. Kada smo došli u jednu prostoriju za koju je naša vodička rekla da ima izvaredno ozvučenje, jednoglasno smo zamolili Elu Matešić, učenicu 1.A razreda da nam zapjeva nešto. Zapjevavši refren pjesme „I will always love you“, naježila je mnoge od nas. Svi smo ostali bez riječi te smo Elinu izvedbu nagradili gromoglasnim pljeskom.

Nakon toga, razgledali smo Katedralu sv. Duje te se prošetali Splitom do našeg restorana. Ručali smo, te su nam tada naši dragi razrednici dali skoro 2 sata slobodnog vremena.

Svi su se razišli na svoju stranu, neki od nas otišli su kupovati, neki su se otišli slikati, a neki su pak otišli razgledavati Split… Vjerujem da smo se svi zabavili jer je svatko birao svoj put.

U 4 sata poslijepodne našli smo se na zadanom mjestu s osmjehom na licu jer je cijeli dan protekao bolje nego što smo očekivali.

Na putu za Zadar, atmosfera u autobusu je bila potpuno drugačija od prijašnje, svi su pjevali, a ja sam u ime svih nas, na mikrofon, čestitala Josipu Šarliji rođendan, te smo mu svi skupa zapjevali! Kada smo došli u Zadar svi smo bili puni dojmova s osmjesima na našim licima jer je ova terenska nastava prošla izvrsno. Što je najbitnije – zabavili smo se, ali i naučili mnogo novih i korisnih stvari!

Paula Kalanj, 1.B

 

 
 

Share this Post