U petak, 29. 4. 2022., mi učenici prvih razreda imali smo sreće biti na svojoj prvoj terenskoj nastavi u Saloni i Splitu. Upoznali smo se s divnim i doista zanimljivim znamenostima, mitovima, te pričama povezanim s ova dva poznata mjesta u povijesnom i kulturnom pogledu. Ovo lijepo i korisno iskustvo, koje će većina od nas pamtiti jako dugo, omogućili su nam prof. Hrvoje Madžar, razrednik 1.b, te naravno glavna organizatorica prof. Tea Radović.
POČETAK UZ REFERATE
Naše putovanje započelo je u 8 sati kad smo se našli na parkiralištu ŠC »Višnjik«. Čekajući da svi dođu, napokon smo se okupili i krenuli autobusom na put. Kao i prije svakog početka nastave, pa tako i ove terenske, prvo što smo napravili, bila je naravno molitva. No, također, da bismo proširili svoje znanje, ali se i još bolje opustili, učenici su priredili sažete radove i priče koje su nam svima pročitali u vrijeme vožnje. Svi smo naučili barem ponešto i to već na samome početku, a ovdje bih izdvojila jednog od bitnih bogova grčke mitologije, boga Kairos. On je bog sretnoga trenutka, bog koji se pojavljuje samo jednom u životu. Uči nas da u bilo kojem trenutku svoga života moramo biti oprezni. Ne smijemo biti plašljivi i moramo biti hrabri jer one osobe, koje će samo zaobilaziti svoje probleme i prepreke bitne za svoj put u životu, po legendi, neće nikada imati prilike uhvatiti ovoga boga za njegov poznati čuperak. Čuli smo također i o Saloni kao značajnom gradu rimske provincije u Antici.
MANASTIRINE I SALONA
Kad smo napokon stigli u Solin, imali smo prilike vidjeti jedan od najpoznatijih lokaliteta, a to su Manastirine pred samom starom Salonom. Uz odličnu i dragu »vodičku«, koja nas je prvo uvela u povijesni dio Salone, uspjeli smo saznati podosta o ovome starokršćanskom groblju te vjeri u tadašnje vrijeme. Naravno, doznali smo, pa i naučili poneke stvari o znamenitim grobovima koje smo vidjeli kao što je grob jednog od važnijih mučenika u povijesti – sv. Dujma te važnim grčkim natpisima koji su ih okruživali. Još jedna od zanimljivosti koje smo mogli vidjeti, bilo je mjesto na kojemu su se molili ljudi koji nisu bili kršćani u to doba. Bile su to redom za nas nove i nepoznate stvari koje su nam otkrile draži staroga vijeka. Nakon toga, imali smo prilike vidjeti i Arheološki muzej »Tusculum – Solin«, te se upoznati s njegovom poviješću i uređenjem kroz godine. Bez obzira na sve ljude bitne za njegovu prošlost svima nam je ostala u pamćenju činjenica da je sredinu stropa krasio Dobri pastir. Zvuči čudnovato i bajkovito zar ne? Zaista, svi se nakon ovoga možemo složiti da je Solin jedno važno odredište na kojem se može mnogo toga novog naučiti o vlastitoj povijesti.
ARHEOLOŠKI MUZEJ U SPLITU
Nakon što smo završili s razgledavanjem ovoga krasnog gradića krenuli smo natrag prema autobusu te se zaputili prema Splitu. U autobusu smo zajedno razgovarali i slagali dojmove, a kad smo stigli u Split, prvo smo obišli Arheolški muzej. Nažalost, vodiča tamo nismo imali, no to nije značilo da ćemo odustati, već smo se snašli i iskoristili priliku da sami razgledamo sve što možemo. Vidjeli smo i čitali o raznim kipovima, skulpturama, sarkofazima, napravili jednu zajedničku fotografiju, a kao šećer za kraj jedna se učenica 1.a razreda sama potrudila i ispričala nam zanimljiv grčki mit o junacima Hipolitu i Fedri koji nećemo tako lako zaboraviti.
1000 KIPOVA
Nakon toga na red je došla Galerija Meštrović u kojoj smo uz novu, ali opet iznimno dragu »vodičku«, mnogo saznali o velikom hrvatskom kiparu Ivanu Meštroviću pa tako i da je oblikovao čak preko 1000 kipova. Također, neke smo stvari mogli povezati i s gradivom koje učimo u školi: primjerice, karijatide koje su u antici predstavljale stupove u obliku žena, a osim iz knjiga ovaj put mogli smo ih vidjeti i uživo, i to upravo u ovoj galeriji što je za većinu ljubitelja grčke mitologije bilo iznimno nevjerojatno i nestvarno. Pred sam kraj terenske nastave prošetali smo se do Rive, a profesori su nam tada rekli da imamo slobodno vrijeme za ručak i razgledavanje Splita.
TERENSKA ZA SVAKU POHVALU!
Ubrzo se naša avantura počela privoditi kraju te smo se nakon pauze i druženja svi ponovno našli na istome mjestu, a jedino što nam je još ostalo, bilo je stići ponovno do autobusa. Kad smo krenuli prema Zadru, bili smo iznimno umorni. No, najvažnije je od svega da ni jedan jedini učenik nije ostao nezadovoljan jer nas se ovo putovanje izuzetno dojmilo i vjerujem da ćemo ga se rado sjećati u godinama koje su pred nama.
Valentina Nezirović, 1.a
