U Samostanu sv. Jeronima na Ugljanu, 19. i 25. rujna 2010., održane su duhovne obnove na kojima su sudjelovali učenici I. a i I. b razreda.
KAKO (SA)ČUVATI BOGATSTVO ŽIVOTA?
U Samostanu sv. Jeronima na Ugljanu, 19. i 25. rujna 2010., održane su duhovne obnove na kojima su sudjelovali učenici I. a i I. b razreda, njih 52, sa svojom razrednicima, vjeroučiteljicom, a u pratnji ravnatelja i pedagoginje Škole. Tema ovih duhovnih susreta bila je: „Sposobnosti i talenti – dar i zadatak.“
“Život je prilika – iskusi je! Život je ljepota – divi joj se! Život je san – učini ga stvarnim! … Život je bogatstvo – čuvaj ga!“. Ovim mislima započeli smo razmišljanje o tome kako «živimo sami sebe i svoje bogatstvo» – rekla je, podsjetivši nas na naše sposobnosti i uvodeći nas u temu duhovne obnove s. Viktorija Gadža i nastavila kako Isusova prispodoba o talentima najslikovitije i najjasnije govori o našoj odgovornosti za povjerene nam talente.
Ravnatelj, mons. Joso Kokić je, potom, u svom tumačenju navedene prispodobe istaknuo da, iako prispodoba o talentima govori o novcu i umnožavanju novca, za nas – ona ima dublji značaj. Ključni pojam je: «talent». Naime, talent je bio kovani novac od zlata ili srebra, težak po nekoliko desetaka kilograma koji nije bio isti u Grčkoj ili Siriji Isusova vremena. Tako je, u ono vrijeme, npr. starogrčki talent vrijedio 44 kg zlata (20 godišnjih radničkih plaća). Najsposobnijem sluzi gospodar je davao novac u vrijednosti od pet talenata ili 100 godišnjih plaća dok je onomu sa srednjim sposobnostima davao samo dva ili vrijednost od 80 godišnjih plaća, a onomu s najmanje sposobnosti “samo” jedan tj. vrijednost od 20 godišnjih plaća. Prva dvojica slugu stekla su dvostruku svotu i dobila istu nagradu: pripuštenje u intimno zajedništvo s gospodarom, koji je u ovoj prispodobi slika Boga. Nasuprot njima – treći sluga je imao iskrivljenu sliku o gospodaru smatrajući ga strogim i nemilosrdnim, pred kojim je – kriv. Stoga, zakopa njegov novac i ne poduzima nikakvu inicijativu. Problem trećeg sluge je upravo u tome što nije, ama baš ništa, učinio.
Prispodoba je postala sastavni dio naše kulture, jer svi narodi govore o talentima koje imaju pojedinci. Talent je nešto što posjedujemo kao dar od Boga. To su naravne sposobnosti s kojima se rađamo, ali koje možemo i trebamo usavršavati. Zato se danas i pitamo kako koristimo Božje talente? Nadalje, pridonosimo li aktivno porastu Božjeg kraljevstva u svijetu? Opravdavamo li povjerenje koje nam je Bog iskazao poslavši nas u život baš u ovo doba, u ovu sredinu, s ovakvim sposobnostima?
Nakon ravnateljeva izlaganja uslijedio je rad u skupinama gdje su učenici promišljali o ovim i sličnim pitanjima. Razmišljajući o Isusovoj priči o “talentima” shvatili su kako se ona može primijeniti na kompletnu čovjekovu djelatnost i njegovo postojanje, počevši od dobre naravi, inteligencije, samog života, dobrih okolnosti života, mogućnosti školovanja ….Svatko od nas ima neke sposobnosti po kojima smo slični jedni drugima, ali i različiti …. Darove koje imamo ne smijemo utrošiti samo na naše želje i u našu korist. Bog ih je u nas usadio i od nas očekuje da ih usmjeriti kako na svoju korist, tako i na korist onih koji nas okružuju. Međutim, ponekad nismo niti svjesni svojih sposobnosti. Često „igramo nogomet“ sa svojim kvalitetama, odnosno potratimo ih bez razloga … Čovjek ima „krila slobode“, ali ponekad ne zna za njih i traži slobodu u grijehu vodeći sam sebe, na taj način, u propast. Prava sloboda je u povjerenju, odgovornosti, trudu da iskoristimo svoje mogućnosti ….. otkrijemo i ostvarimo svoju zadaću na zemlji….Mi, zapravo, biramo hoćemo li ograničiti svoj život na lijenost, neodgovornost, materijalni užitak…. ili ćemo slijediti ono što nas izgrađuje kao prave i pune osobe. To su najvažniji zaključci koje smo donijeli nakon rada i promišljanja po skupinama.
Nakon ručka je uslijedilo pokorničko slavlje u kojemu smo se ponovno zapitali koliko smo Kristovi, odbacujemo li svoje darove i tako ulazimo u stanje grijeha – te grijeh nerijetko pretvaramo u talent vlastitog uništenja? «Sebe grešne nadvladajmo i izborimo se za Božju prisutnost, kajući se i ispovijedajući svaki svoj grijeh» – uputila nas je kroz ispit savjesti prema Deset Božjih zapovijedi s. Mirjam Gadža, pedagoginja Škole.
Nakon pojedinačne ispovijedi uslijedilo je slavljenje Svete Mise koju je predvodio ravnatelj, a učenici uveličali pjesmom. Raspjevana i ispunjena duha vratili smo se svojim kućama.
O doživljaju duhovne obnove sudionici su izrekli sljedeće: «Ovo iskustvo je lijepo, zabavno, nadahnjujuće.», «Družili smo se! Bolje smo se upoznali! Shvatili smo kako je važno i potrebno voditi više računa o duhovnom životu.», «Nadamo se da će biti još ovakvih susreta.»
