U ponedjeljak 23. listopada proslavili smo Dan Škole, naše Klasične gimnazije Ivana Pavla II. Drugu godinu zaredom obilježavamo Dan Škole 22. listopada, na godišnji liturgijski spomen dan sv. Ivana Pavla II. Ovogodišnja proslava održala se 23. listopada u ponedjeljak, sv. misom, nastavila predavanjem mons. Jurja Batelje „Alojzije Stepinac – izazov mladom čovjeku“ te sportskim natjecanjima u odbojci, košarci, stolnom tenisu i šahu.
Taj za sve nas značajan dan, Dan Škole započeli smo s misom, koju je predvodio nadbiskup zadarski mons. Želimir Puljić, uz koncelebraciju mons. Jurja Batelje, ravnatelja don Ante Sorića, rektora Sjemeništa don Rolanda Jelića, katedralnog župnika don Josipa Radojice Pinčića, duhovnika don Zvonimira Mikulića i Nadbiskupova tajnika don Marina Batura. Nadbiskup nam je u svojoj homiliji govorio o svetcu papi Ivanu Pavlu II., zaštitniku Gimnazije i podcrtao kako je Papa bio važan za hrvatski narod i u danima Domovinskog rata i poslije posebno u međunarodnom priznanju Hrvatske te je citirao njegovu rečenicu koju je izrekao prigodom posjete Zadru 2003. godine: „Hvala ti puče hrvatski“.
Istaknuo je kako je Papa svoj pontifikat posvetio mladima i kako se zalagao za mlade, mladi su ga sa zadovoljstvom slušali i pratili njegove javne nastupe. Bilo mu je najdraže raditi upravo s njima i kad bi ih susretao, iako bi možda bio i umoran, oni su ga razveseljavali.
Nakon mise krenuli smo u sportsku dvoranu, gdje smo nastavili s prigodnim programom i započeli s pjesmom „Gaudeamus“ u izvedbi školskog zbora pod vodstvom profesora Grge Ivkovića. Poslije toga nazočnima se obratio Ravnatelj te čestitao svima Dan Škole, zahvalivši predstavnicima drugih ustanova na njihovom dolasku. Srdačnu pozdravnu riječ uputio nam je i Nadbiskup nagon čega je uslijedilo najavljeno predavanje mons. Jurja Batelje, o blaženom Alojziju Stepincu. Govorio nam je o liku Alojzija Stepinca koji je u svojem djelovanju učinio mnogo za hrvatski, ali također i za druge narode. Upoznao nas je s manje poznatim činjenicama iz Stepinčeva obiteljskog života i vremena njegova mladenaštva kada se dopisivao s zaručnicom Marijom Horvat. Istaknuo je njegovu borbu za ljudska prava, pomoć siromašnim i obespravljenim. Jedna od mnogih zanimljivosti je ta da je Alojzije zbrinuo 7000 srpske djece s Kozare te ih udomio u hrvatskom Caritasu. Naglasio je značaj Stepinčeva odlučnog Ne odvajanju od Rimske Crkve što je bilo od presudne važnosti za opstanak Crkve u Hrvata. Mnoštvo detalja, prikaza dokumenata i manje poznatih činjenica osvijetlilo nam je blaženikov lik i rasvijetlilo razdoblje u kojem je živio i djelovao.
Nakon predavanja drugi dio programa zaključio je zbor pjesmom „Dođite k meni umorni“. Slijedile su sportske aktivnosti, no zbog vremenskih prilika nije se održao već tradicionalni nogometni susret između profesora i učenika kao ni košarkaška utakmica. U dvorani se igrala odbojka, košarka i stolni tenis u čemu su se pridružili i poneki profesori dok je u učionicama održan šahovski turnir, kojemu je na trenutak sudionik postao i sâm Nadbiskup Želimir.
Na zadovoljstvo učenika, profesora i svih koji su nam se tog dana pridružili obilježili smo ovom proslavom 12. godišnjicu naše drage Škole.
Mihael Tomić, 3.a
