Obećali smo, a obećanja treba izvršiti. Uostalom, tome poučavamo i naše učenike.
NOVI SUSRET U ŽEPČU
U vruće zadarsko jutro 19. lipnja, okupili smo se na starom kolodvoru kako bismo „zaplovili“ do susjedne države, točnije do Žepča. S Katoličkim školskim centrom don Bosco već više godina ostvarujemo suradnju, realiziramo zajedničke projekte i prijateljujemo. Čim se u minibus ukrcala prtljaga, ovaj je put vesela družina profesora pod vodstvom ravnatelja don Jose Kokića krenula ostvariti „novi susret“ i održati obećanje ne sluteći da će na bosanskim cestama provesti više od 6 sati dok konačno ne dođe do svoje željene i obećane destinacije.
Ranojutarnja atmosfera brzo je živnula čim je prof. Neven Nižić uzeo u ruke gitaru sipajući kao iz rukava poznate domaće i strane hitove koji su potrajali sve do dolaska u našu prvu postaju – franjevački samostan sv. Ilije na Buškom Blatu. Nakon obilatog ručka i oproštaja s ljubaznim domaćinima krenuli smo na put za Žepče kroz predivnu prirodu, uzbrdice i nizbrdice, zavojite udoline koje su pratile tok rijeka. Nažalost, tu idilu često su prekidale loše ceste tako da se stvarao dojam kao da smo u Africi, na safariju.
Nakon četverosatnog puta bez stajanja, kad su nam se već i unutrašnji organi ispremiješali u tijelu, konačno smo stigli u Žepče gdje nas je dočekao ravnatelj Katoličkog školskog centra Don Bosco, don Tihomir Šutalo. Ubrzo smo upoznali i ostale naše domaćine, djelatnike KŠC Don Bosco koji su nas spremno prihvatili u svoje domove te upoznali sa svojim obiteljima i domaćinstvima.
Nakon toliko željenog sna i ponovnog okupljanja, sutradan smo se uputili u Sarajevo, toliko očekivanu destinaciju. Po dolasku u Sarajevo posjetili smo KŠC Sv. Josip u Sarajevu kroz koji nas je proveo ravnatelj centra, mr. Ivica Mršo. Predivno austro-ugarsko zdanje u centru Sarajeva u koji su smješteni osnovna škola, opća gimnazija i đački dom, očarala nas je svojim sadržajem s moderno uređenom knjižnicom, velikom dvoranom te podrumom koji je pretvoren u modernu menzu za učenike. Potom smo posjetili sarajevsku katedralu koju je svojevremeno posjetio i papa Ivan Pavao II. Umornih nogu, suhih usta i praznog želudca uputili smo se u meku za nepce i oči – sarajevsku Baščaršiju. Ćevapi, suđukice, tufahije, kafa, tepisi, filđani i raznorazni nakit – sve to prošlo je kroz naše ruke. Most Gavrila Principa, stara vijećnica, pivnica poznatog Sarajevskog piva, Gazi-Husrev begova đamija, te Gazi-Husrev begov bezistan bili su također neizostavan dio obilaska Sarajeva nakon čega smo se zaputili na vrelo Bosne, predivno mjesto s desetak vrela iz kojih izvire rijeka Bosna. Potom smo se vratili našim domaćinima u Žepče gdje je dan završio uz obilatu večeru, ugodnu atmosferu, zvuk stotina žaba te igru krijesnica u noći.
Sljedeće jutro prošlo je u obilasku KŠC Don Bosco uz stručno vodstvo ravnatelja don Tihomira Šutala. Opća gimnazija, tehnička škola, ogromna hala za praktični rad, kapela u središtu centra, velika dvorana s preko 1500 mjesta, teniski tereni, nogometno igralište – sve to stoji na raspolaganju mladih Žepčanaca.
Nakon podužeg opraštanja od naših ljubaznih domaćina krenuli smo prema „lijepoj našoj“ uz neizostavan posjet FIS-u, velikom trgovačkom centru u Vitezu, te Livnu gdje su nakon popodnevne kave i pokoje baklave profesori trošili zadnje „marke“ na poznati livanjski sir.
Ostatak puta prošao je brzo, uz pjesmu i priču.
U Zadar smo se vratili umorni, ali – kako bi rekli naši učenici kad se vraćaju sa sličnih stručno-turističkih putovanja – puni dojmova i s pregršt lijepih sjećanja.
R. R. i N. N.
