Ususret Božiću s Licem milosrđa
U četvrtak, 22. prosinca održana je tradicionalna predbožićna večer u Klasičnoj gimnaziji Ivana Pavla II. Prilika je to da se okupe i susretnu učenici, roditelji i djelatnici škole u svečanom iščekivanju blagdana Kristova rođenja. Put smo mu pripravljali predstavom, pjesmama i molitvom!
Sve je započelo Licem milosrđa, tj. predstavom za koju smo se intenzivno pripremali proteklih mjesec dana. Budući da sam i sama u njoj glumila, iskoristit ću priliku da „iznutra“ iznesem svoje osobne dojmove. Kao prvo, svima nama koji smo u njoj sudjelovali ovo je bilo jedno važno iskustvo zajedničkog rada, kreativnog izražavanja i druženja koje će nam sigurno pomoći i u našem duhovnom rastu. Nemojte se zavaravati, bilo je tijekom tih mjesec dana i sumnji i poteškoća i odricanja, ali sve je to potrebno kako bismo na posljetku uspjeli. A da smo to i postigli, potvrdila je publika koja nas je po završetku predstave ispratila gromoglasnim pljeskom. Ideja je bila prikazati na suvremeni način priču o izgubljenom sinu iz Evanđelja po Luki. Za scenarij, kojim smo na humorističan, ali i upozoravajući način prikazali mentalitet i probleme današnjeg društva, zaslužna je učenica Matea Kaleb, a za režiju naš ravnatelj don Ante Sorić. U predstavi su glumili: Nikola Grganović u ulozi oca, Luka i Ivan Martić u ulogama starijeg i mlađeg sina, Dino Nižić u ulozi Glavnog, Toni Žmikić u ulozi Trećeg, Roberto Gregov u ulozi Potrčka, Martina Vidaić u ulozi Djevojke, Mia Štulić u ulozi Marije, Matea Kaleb u ulozi Zla, Marta Knežević u ulozi Dobra, Josip Čolak i Antonio Miočić u ulogama sektaša te Veronika Kolega i Lucija Marcelić u ulogama bakica. Svakodnevnim vježbanjem pod budnim okom našeg ravnatelja uspjeli smo uvjerljivo uvježbati naše uloge te nasmijati i oduševiti publiku. Najljepše od svega bile su upravo probe i druženja koja nisu prolazila bez smijeha. Bilo je malo treme, malo nervoze, ali sve je to brzo prošlo. Najgore je bilo iščekivanje, stajanje u hodniku i čekanje da dođe red na tvoju ulogu. Tada ti puno toga prolazi kroz glavu, kako izgledaš, kako ćeš izgledati, hoćeš li zaboraviti tekst, a tek kad vidiš sve te ljude i toliko poznatih lica… Međutim, kada dođe tvoj red, kada staneš pred publiku, sve to nestane, postaneš svoj lik i jednostavno počneš glumiti. Svima onima koji su nas došli gledati te su tako nagradili naš trud i rad te svima onima koji su nam dali podršku jedno veliko hvala.
Po završetku predstave ravnatelj nam se obratio prigodnim riječima, a zatim je uslijedila molitva i blagoslov, koji nam je, u odsustvu nadbiskupa mons. Želimira Puljića, podijelio generalni vikar Zadarske nadbiskupije mons. Josip Lenkić. Školski je zbor, prvi put pod dirigentskom palicom prof. Grge Ivkovića, s tri božićne pjesme uveličao ovu svečanost, a kao voditeljice programa istaknule su se učenice Matea Kaleb i Marta Knežević. Opuštene i nasmijane pozvale su nas na humanitarnu tombolu u podrumskim prostorijama škole, gdje je bila priređena i mala okrjepa u kolačima, fritualama i sokovima. Hvala svima koji su sudjelovali u tomboli jer sva su prikupljena sredstava namijenjena školskom humanitarnom fondu „Gorušičino zrno“.
Martina Vidaić, 3.b
