KAD POŠTUJEMO ŽRTVE – UČIMO IZ POVIJESTI
U utorak, 9. prosinca 2014. godine, prvaši i drugaši su, zajedno sa svojim profesorima, napustili učionice, u kojima su trebali provesti zadnja dva školska sata, i otišli u Sjemenište kako bi poslušali predavanje o Domovinskom ratu. Predavač je bio brigadir HV Danijel Kotlar, ratni zapovjednik, a s njim je bio još jedan hrvatski branitelj, gosp. Škara.
Kad smo se smjestili u dvorani, ravnatelj mons. Joso Kokić predstavio je branitelje i poželio im dobrodošlicu u našu školsku zajednicu. Potom nam je, kroz prezentaciju, gospodin Kotlar nastojao približiti što se to događalo u našoj domovini kroz pet godina borbe za samostalnost i neovisnost. Pokazao nam je kroz što je i on prošao sa suborcima. Slušajući činjenice o muci i naporu uloženom u obranu domovine, profesori su se prisjetili svojih iskustava od 1991. do 1995. godine te pustili pokoju suzu, a mi, učenici smo, iako nismo bili rođeni u tom teškom razdoblju hrvatske povijesti, osjetili tugu i žalost. No, osjetili smo i ponos i jedinstvo jer smo, zahvaljujući hrabrim i odvažnim braniteljima, obranili teritorij koji su neprijatelji sebično željeli pokoriti i pripojiti vlastitoj državi. Bili smo zadivljeni kako je nespreman hrvatski narod pokazao svoju složnost, zajedništvo i hrabrost u najtežim trenutcima te, uz nedostatak oružja, uspio odugovlačiti neprijateljski prodor i tako omogućiti ostalim dijelovima domovine da se bolje pripreme i spremno sačekaju napade JNA. Žrtava je bilo mnogo, i nikada neće biti zaboravljene, jer smo zahvalni svima onima koji su dali svoj život kako bi mi danas imali svoju samostalnost, svoju državu. Tema je za sve nas bila vrlo zanimljiva. Naime, osvijestila nas je i pokazala nam da trebamo učiti iz povijesti da se isto ne bi ponovilo u budućnosti. Isto tako, pobudila je u nama poštovanje prema onima, među koje spadaju i naši današnji gosti, koji su branili Hrvatsku.
Zahvalivši se predavačima ravnatelj Kokić je istaknuo kako trebamo čuvati domovinu jer je ona naš identitet, bez nje ni mi ne postojimo.
Lucija Grbin, 1.a
