U dvorani Nadbiskupskog sjemeništa „Zmajević“ u četvrtak 17. siječnja 2013. godine, naš gost, odnosno predavač, bio je don Damir Stojić, studentski kapelan u Zagrebu.
Predavanje o spolnosti i seksualnosti
KLJUČNA JE LJUBAV
Ne mogu se sjetiti kad sam u proteklih petnaestak dana posljednji put upalila televizor, a da se nije govorilo o „zdravstvenom odgoj“. Tolika previranja i polemike, nesuglasice i neslaganja ne izazivaju npr. ni najveći ekonomski problemi u našoj državi, a trebali bi. Zašto? Je li zdravstveni odgoj zaista zaslužio toliku medijsku pozornost i interes svih, od političara, Crkve, brojnih udruga građana, roditelja, pa i nas mladih koje nitko ništa ne pita? Mi klasičari smo pokušali pronaći odgovore na ta i slična pitanja na predavanju-tribini o, ne isključivo zdravstvenom odgoju, već o samoj srži čovjekova postojanja – spolnosti. Predavanje se održalo u dvorani Nadbiskupskog sjemeništa „Zmajević“ u četvrtak 17. siječnja 2013. godine, a naš gost, odnosno predavač, bio je don Damir Stojić, studentski kapelan u Zagrebu. Dvoranom se, prije početka predavanja, širio žamor. Nije nam bilo do kraja jasno; svećenik pa da priča o spolnosti? Ali kako je don Damir u samom uvodu s pravom rekao: „Ne radi se tu samo o tome, ljudi moji, ova prašina koja se digla u javnosti sasvim je opravdana. To je pitanje života i smrti. Ovim pogađaju čovjeka tamo gdje je najranjiviji“ i time nam pobudio interes. Predavanje je počeo šalama i anegdotama iz vlastitog života, pričajući nam o svojim srednjoškolskim godinama, koje je proveo u Torontu gdje je rođen i gdje je završio srednju školu, prije nego što se vratio u Domovinu. Osvojio nas je otvorenošću i humorom. Slušali smo bez daha i upijali njegove riječi.
Priča o čovjeku počinje još kod Adama i Eve – istaknuo je i nastavio: – Eva je napravljena od Adamova rebra koje se nalazi ispod njegova srca, što znači da je žena sama muškarčeva bit. Nadalje, govorio je da su žene i muškarci ravnopravni, ali ne isti, što nam se danas pokušava nametnuti. Žena je žena, biće različitih osjećaja, razmišljanja („različitih sklopova u glavi“) i različita izgleda. Ona ima svoju jedinstvenu, najsvetiju ulogu na cijeloj planeti; ona je ta koja donosi život na svijet. S druge strane, tu je i muškarac, bez kojega isti taj život ne bi bio moguć. Iz toga nam je jasno da muškarac i žena upotpunjuju jedno drugo, kao puzzle. Jedno bez drugog ne mogu. Shvatili smo da se niti jedan gorući, na početku spomenuti problem, ne može pravo riješiti bez ili mimo ove čovjekove stvarnosti.
Sljedeća tema bila je seks prije braka. Za nas mlade, htjeli mi to priznati ili ne, vrlo zanimljiva i korisna. Kreatori školskog kurikuluma govore da je današnjoj mladeži nemoguće kontrolirati se i da je iz tog razloga treba obrazovati. „Nemoguće je kontrolirati nagone? upitao se don Damir i upitno nas pogledao. Zar niste ljudi, živa bića? Zar nemate razum? – Nismo životinje da ne možemo kontrolirati nagone – odgovorio je i nastavio: – Mislim da je ključna riječ u svemu ljubav. Ali tko govori o tome? Hoće li se ta riječ uopće upotrebljavati u budućnosti? A jasno je da je jedina potpuna i vječna ljubav ona bračna. Don Damir nam je u nastavku predavanja rekao da je Bog pripremio jednu osobu na ovom svijetu samo za nas, te nam je savjetovao da sad, od ovog trena budemo vjerni toj osobi koja je kreirana da zadovolji naše, prije svega duhovne potrebe, te ih ujedini u ljubavi s onim fizičkim. Dva sata predavanja, poneko pitanje, don Damirova objašnjenja prošli su brzo. Vratili smo se u Školu obogaćeni novim spoznajama, zahvalni ravnatelju koji je pozvao don Damira da nam progovori o „gorućoj“ temi, ali i njemu samom na odazivu. Prije svega zahvalni na prilici da čujemo ono čega nema ni u medijima ni u knjižnicama ni među našim vršnjacima. Da čujemo ono što čini život životom.
Osobno vjerujem da čovjek ima puno veću svrhu svoga postojanja od pukog užitka. Vjerujem da su muškarac i žena stvoreni na sliku Stvoriteljevu, te da ih to i same čini sustvarateljima novog života. Isto tako vjerujem da toga dana nitko nije izišao iz sjemenišne dvorane bez najmanje jedne nove misli i odluke u svojoj glavi.
Klara Kalcina,
III.a razred
