U jednom danu – na dvije izložbe
U četvrtak, 18. prosinca mi učenici 1.a razreda (a tri dana prije nas to su učinili i učenici 1.b razreda) uputili smo se u Narodni muzej Zadar s ciljem razgledanja adventsko-božićne izložbe pod nazivom ‘O Božjem dolasku na zemlju’. Izložbu su postavili Galerija hrvatske sakralne umjetnosti „Laudato“ i Narodni muzej, uz podršku Zadarske županije i Grada Zadra.
Pri samom ulazu u muzej susreli smo se s umjetninama koje su sjajile u punom Božićnom sjaju. Svaka od tih umjetnina je priča za sebe. Božićno vrijeme je najdivnije doba u godini, a Božić jedan od najbitnijih kršćanskih događaja. Na samom početku razgledavanja pročitali smo kratku poruku na kojoj je pisalo da se Božić nerijetko svodi na komercijaliziranje i da je zanemareno ono najbitnije od Božića, a to je rođenje Spasitelja. S tim smo se, nažalost, morali složiti jer je današnja ljudska taština i potreba za vlastitim užitkom napravila od Božića sve osim kršćanskog blagdana. Izložba je, na sreću, prikazivala samo ono istinsko od Božića. Na svakoj slici bili su prikazani prizori iz te svete noći. Većina njih je prikazivala rođenje Isusa Krista. Svaka od tih slika je bila posebno lijepa. Neke od njih su bile crtane, na nama pomalo neobičan način te je nekima od nas trebalo duže da pronađemo pravu ljepotu i značenje te umjetnine i njezine poruke. Osim slika, tamo su se nalazili i kipovi. Jedan od najzapaženijih kipova je „Hodočasnici“. Taj je kip bio priča za sebe. Naime, mnogi od nas ga nisu razumjeli, ali bili smo sigurni da ima svoju duboku poruku.
Nakon razgledavanja izložbe ‘O Božjem dolasku na zemlju’ popeli smo se na drugi kat gdje je bila postavljena izložba trinaest baroknih slika iz fundusa Narodnog muzeja. Tamo nas je dočekao vodič i uveo nas u svijet baroka pokazavši nam kako se onda živjelo. Saznali smo mnogo o imućnim zadarskim obiteljima, njihovoj povijesti i njihovim dostignućima. Samo uređenje barokne prostorije bilo je oličenje čiste ljepote. Stolovi, stolci, zidovi… Sve je bilo ukrašeno u stilu baroka ili tadašnjeg rokoko baroka. U prostoriji su se nalazila i dva barokna ogledala. Ta su ogledala jedinstveni primjerci takve umjetnosti, renovirana su i procijenjena takvima od strane najvećih stručnjaka u zemlji. U prostoriji se najviše isticala slika koja je prekrivala cijeli zid. Tehnika i ljepota crtanja vrhunac su tadašnje umjetnosti. Prešli smo u drugu prostoriju gdje smo se susreli s portretima obitelji i s portretom osnivača „Maraske“.
Možemo reći da smo Muzej napustili puni dojmova. Ovakvi posjeti bi trebali biti češći jer ne samo da su bili zanimljivi nego se od njih moglo mnogo toga lijepog saznati, ali i naučiti – izvan škole.
Anica Dujmović, 1.a
