POMOZIMO ONIMA ZA KOJE ZNAMO DA IM JE POTREBNA NAŠA POMOĆ                   

 „Ako ne možeš nahraniti stotinu ljudi, nahrani samo jednog čovjeka.“ Sv. Majka Terezija

Nakon što nam je povodom dana naše Škole prof. Tonći Maleš, ravnatelj Humanističke gimnazije u Zagrebu, održao predavanje bili smo puni dojmova. Najviše od svega dojmio nas se kratak osvrt na život i način obrazovanja u Africi.

On je i sam volontirao u Africi te radio na raznim projektima za pomoć djeci. Njegovo iskustvo u  Africi, odnosno sirotištu Mali dom u centralnoj Keniji pomoglo nam je da bolje shvatimo  kako su djeca u Keniji od malih nogu naviknuta na težak život i neimaštinu. Sirotište Mali dom već 13 godina vodi fra Miro Babić koji je svoj život posvetio pomaganju i volontiranju. Djeca koja žive u tom sirotištu, zahvaljujući misionarima zbrinuta su i idu u školu. Gledajući iz naše perspektive žive vrlo siromašno  i dok nas muče problemi kao što su loše ocjene, koju marku obući i sl. djeca u Africi suočena su s nedostatkom najosnovnijih potrepština za školu, nemaju dovoljno hrane, odjeće ni obuće.

Potaknuti filmom o njihovu teškom životu i sami smo osjetili potrebu nešto poduzeti. U našem 3. a razredu zajedno smo promišljali kako im pomoći. Najprije smo htjeli donirati novac za njihove osnovne potrepštine, no saznali smo da postoji mogućnost školovanja jednog djeteta godišnje te smo se odlučili za tu opciju. Naša razrednica se složila s nama te smo skupili dovoljan iznos za jednogodišnje školovanje potrebno jednom afričkom djetetu  i odnijeli ga u tajništvo Škole. Saznali smo da ćemo pri završetku školske godine dobiti sliku i svjedodžbu djeteta kojega smo školovali i to nas je posebno razveselilo. Nakon tog našeg malog dobrog djela osjećali smo se ispunjeno i zadovoljno jer smo znali da smo učinili nešto ispravno i da su novci otišli u sigurne ruke. Nadam  se da će  ova naša mala humanitarna akcija potaknuti i druge  da ovako nešto slično naprave jer osim što smo učinili dobro djelo međusobno smo se povezali i stvorili još prisniju atmosferu u razredu.

Važno je pomagati onima za koje znamo da im je potrebna naša pomoć, no ponekad treba osluškivati i one koji su nam očima nevidljivi. Potrebno je katkad zaustaviti se i ne uzimati stvari koje su nam dane zdravo za gotovo ,već pristupati prema njima sa zahvalnošću. Na taj način moći ćemo bolje razumjeti teške životne situacije u kojima se ljudi mogu naći.

Filip Šapina i Dora Knežvić, 3. a

 
 

Više iz rubrike Događanja

 
 

Share this Post