13. veljače u 8.00 sati, cijela se naša školska zajednica okupila u Katedrali sv. Stošije. Toga je jutra mons. dr. Želimir Puljić, zadarski nadbiskup, predvodio euharistijsko slavlje za učenike, profesore i djelatnike Škole.
Korizmeno vrijeme – vapaj da vjeru djelima pokažemo
Čitav je kršćanski život odgovaranje na Božju ljubav. Prvi je odgovor upravo vjera kao prihvaćanje s divljenjem i zahvalnošću čudesne Božje inicijative koja nam prethodi i koja nas potiče. A taj pristanak s vjerom označava početak jedne svjetlom obasjane povijesti prijateljstva s Bogom, koja ispunja i daje puni smisao čitavoj našoj egzistenciji. Bog se, međutim, ne zadovoljava time da mi prihvatimo njegovu besplatnu ljubav. On se ne ograničava samo na to da nas ljubi, već nas želi privući Sebi, preobraziti nas na tako dubok način da možemo zajedno sa svetim Pavlom reći: Ne živim više ja, već Krist živi u meni (usp. Gal 2, 20). (iz poruke pape Benedikta XVI. za korizmu 2013.)
Kako cijeli katolički svijet s Pepelnicom započinje najozbiljnije i najplodnije razdoblje crkvene godine, u srijedu 13. veljače u 8.00 sati, cijela se naša školska zajednica okupila u Katedrali sv. Stošije. Toga je jutra mons. dr. Želimir Puljić, zadarski nadbiskup, predvodio euharistijsko slavlje za učenike, profesore i djelatnike Škole. U koncelebraciji su sudjelovali i ravnatelj Škole mons. Joso Kokić te don Čedomil Šupraha, rektor Nadbiskupskog sjemeništa „Zmajević“.
U prigodnoj riječi homilije Nadbiskup je istaknuo kako vrijeme i prostor imaju u sebi nešto prepoznatljivo. Naime, i prostor i vrijeme imaju tri dimenzije. Vrijeme ima jučer, danas i sutra, a prostor širinu, visinu i dubinu. Isus nam daje usmjerenje kako ispuniti vrijeme u navedenim dimenzijama, istaknuo je, a to su: molitva, post i dobra djela. Mi smo netko, Bog nas je upisao u svoje dlanove – istaknuo je Nadbiskup. U poniznosti treba doći pred Boga i reći mu hvala, pomozi i oprosti Bože. To su tri važne dimenzije korizme. Treba, dakle, iznad svega, reći – oprosti ako nisam ostvario ono što ti želiš od mene. Nadalje, jako je važan odnos prema drugima – činjenje dobra, priskakanje u pomoć potrebitima. To je druga važna dimenzija ispunjenja ovoga liturgijskog vremena u koje ulazimo. Jer, korizmeno vrijeme je vapaj da svoju vjeru dijelimo i pokažemo ali ne zato da nas ljudi vide kao što su to činili farizeji, već u duhu Pavlova poziva: „Kada dakle dijeliš milostinju, ne trubi pred sobom, kako to po sinagogama i ulicama čine licemjeri da bi ih ljudi hvalili. Zaista, kažem vam, primili su svoju plaću. Ti naprotiv, kada daješ milostinju — neka ti ne zna ljevica što čini desnica, da tvoja milostinja bude u skrovitosti. I Otac tvoj, koji vidi u skrovitosti, uzvratit će ti!“
I na kraju – post kao treća sastavnica korizmenog hoda. To je egzistencijalna potreba. Postiti treba npr. od lijenosti, od nemara, od nezahvalnosti prema Bogu, roditeljima, životu…, u duhu Joelova poziva: „Razderite srca, a ne halje svoje! Vratite se Gospodinu, Bogu svome, jer on je nježnost sama i milosrđe, spor na ljutnju, a bogat dobrotom, on se nad zlom ražali.“ U korizmi u kojoj se pripravljamo za proslavu događaja križa i uskrsnuća, želim vama, dragi mladi, da u ovom dragocjenom vremenu oživite svoju vjeru u Isusa Krista. Zajedno s apostolom Pavlom pozivam vas: „Dajte, pomirite se s Bogom! Njega koji ne okusi grijeha Bog za nas grijehom
učini da mi budemo pravednost Božja u njemu“. Pristupajući sakramentu ispovijedi tj. pomireni s Bogom i ljudima radosnije možete slaviti Uskrs. Zazivam Gospodnji blagoslov na svakog od vas! – bile su nadbiskupove završne riječi.
Nakon propovijedi uslijedio je blagoslov pepela i obred pepeljanja, a po završetku euharistijskog slavlja učenici i djelatnici su se vratili u Školu, redovitoj nastavi.
