Pepeljast početak dana
Na blagdan Pepelnice ili Čiste srijede, dana 10. veljače 2016., učenici Klasične gimnazije okupili su se u katedrali Sv. Stošije kako bi u svojim srcima prigodno „ugostili“ nadolazećih četrdeset dana. Predvoditelj misnog slavlja, naš ravnatelj don Ante Sorić je, nakon čitanja Evanđelja po Mateju, održao je prigodnu homiliju. Tri riječi opetovano su se ponavljale i nametale kao misli vodilje za buduće korizmene dane: milost, molitva i post.
Don Ante je započeo s pitanjem: ,,Što je to zapravo milost?”. Objasnivši da je to darivanje drugoga „ne materijalnim stvarima, već duhovnim i moralnim vrijednostima“, otpočeo je nadahnjujući niz misli. Gorljivo naglašavajući važnost povezanosti ne samo s Bogom već i s drugima, naveo nas je na razmišljanje. Zapitajte se: što ću ja učiniti za sebe i za druge ove korizme? Bombardiraju nas konstantno mediji i nameću nam ideje i predloške za odricanje krive naravi. Nalažu odricanje od čokolade, od pušenja, od nezdrave hrane, od užurbanog načina života. Više zbog cijele hajke nego zbog zdravlja ljudi, takve vrste reklama truju nas i udaljavaju od pravog značenja tog puta odricanja. Naime, to korizmeno odricanje nije odricanje u pravom smislu riječi. Bolje bi i pravilnije bilo reći mijenjanje. Pokušaj (ako ništa) promjene. Sam je ravnatelj rekao da je najteže mijenjati sebe. Prije bismo promijenili svijet, okrenuli Zemlju za tristo i šezdeset nego zavirili duboko u sebe i priznali sami sebi bez čega se može (a nekada i mora).
Naglasio je, također, našu nemar prema Stvoritelju. Smjerno nas je ponukao da se zapitamo koliko vremena ostavimo za Boga u naših dugih dvadeset i četiri sata svakoga dana? „Bog za nas izdvaja cijeli da“, rekao je i nastavio: „Bdije nad nama, čuva nas i spašava. Ne umara Ga to jer sve što čini za nas čini iz ljubavi prema onome što je stvorio. Zašto onda, barem na kraju dana, ne možemo sklopiti ruke na pet minuta i samo mu zahvaliti na danu? Porazgovarati s nekim tko sluša i razumije, a ne osuđuje. Pet minuta nije ništa, a Bogu znači puno. Prava molitva će tek doći na vidjelo kad i nama samima taj razgovor počne značiti puno.“
I finalno, valjalo bi istaknuti završnu misao. Naime, don Ante se osvrnuo na svoje srednjoškolske dane sjetivši se poduke iz biologije: „Neka naša korizma bude poput metamorfoze duše. Van sa starim, unutra s novim. Neka naša gusjenica nakon četrdeset dana sljedbe triju bitnih elemenata (milost, molitva, post) zasja šarenom figurom prelijepog leptira koji je samo čekao priliku za let.“
Matea Kaleb, III.a
