Klasična – škola koja obrazuje i odgaja
Prošli petak za nas klasičare nije bio običan petak. Naime, 1. travnja 2016. godine, zadarski nadbiskup mons. Želimir Puljić ugodno nas je počastio svojim pastoralnim pohodom. Susret je otpočeo molitvom u školskoj kapeli, a nakon molitve uslijedio je susret s upravom, stručnom službom te s našom malenkosti – učenicima.
Iznenađeni preuranjenom zvonjavom školskog zvona prisjetili smo se da nam je dužnost sastati se u školskoj dvorani te otpočeti s našim učeničkim dočekom. Susret je službeno otpočeo u 10:15 i samo se čekalo da se Nadbiskup ukaže na vratima. Čim je ušao, ozarena lica rukovao se s nekolicinom učenika koji su na Nadbiskupov ulazak revno skočili na noge iz stanja mirovanja. U ime svih učenika Škole, osobno sam imala čast izraziti zahvalnost Nadbiskupu te ukazati na sve radosti koje proživljavamo pohađanjem škole koja nam pruža životno, a ne samo nastavno znanje. Zahvalila sam, također, za naše divne profesore koji neumorno, puni poleta, ljubavi i brige izvršavaju svoj posao.
Nakon izrečene zahvale, Nadbiskup je radosna srca i sam izrekao nekoliko riječi o tome kako sa svih strana konstantno dolijeću pohvale na naš račun te da je zbog toga izrazito ponosan. Pohvalio je i učenike za naše zavidne (moramo se i mi malo hvaliti, zar ne?) uspjehe i postignuća te je istaknuo kako ne sumnja da ćemo izrasti u dobre, poštene i zrele ljude. Poštovani gospodine Nadbiskupe, s radošću Vas obavještavamo da ne sumnjamo ni mi!
Kao mali znak pažnje uručili smo Nadbiskupu sliku, knjige i cvijeće nakon čega je u tu idilu uplovila pjesma „Krist na žalu“ vođena raspjevanim sjemeništarcima. Naime, ta pjesma nas je sve podsjetila na zajedništvo po kojem smo posebno poznati i time se, dakako, valja dičiti. Zbog naših izuzetnih pjevačkih sposobnosti (i dalje se hvalimo!), ravnatelj nam je laka srca i mirne duše produžio veliki odmor za punih pet minuta. Zahvaljujemo ovim putem na toj velikoj gesti koja nama učenicima ipak puno znači.
Potom je uslijedio susret Nadbiskupa s predstavnicima škole (ponovno uključujući moju malenkost) gdje je istaknuo kako često čuje da je Klasična posebna škola, naprosto – drugačija! No, predmeti su isti kao u drugim gimnazijama… Pa, u čemu je onda ta posebnost?! Posebnost se krije upravo u kršćanskom odgoju koji ima poseban značaj – poručio je Nadbiskup na što su se roditelji jednoglasno složili te poručili kako im škola zaista olakšava odgoj, no i nama odrastanje. Naposljetku, mi zajedno s ovom školom sazrijevamo. Ravnatelj nas je sa strane poticao da mu navedemo i po koju negativnu stranu ove priznate ustanove, no nismo jednostavno bili u stanju odrediti što uopće izreći? Kako se izjasniti o toj temi? Ova škola je nama dom. Provodimo u njoj podosta vremena i to zna postati naporno, ali bilo bi još gore da nema ljudi koji nam priskaču u našim najpotrebitijim trenutcima. Ipak, na kraju krajeva, mi i jesmo djeca. Malo odveć porasla i brbljava družba. No djeca smo. Stoga, kažem vam, istina je! Zahtjevna je to škola, nema smisla u poricanju takvog čega, još najbolje da sami sebi lažemo. No, bit jest da klasičari na kraju dana, na kraju godine, na kraju školovanja (koje zaista nikad i ne prestaje!) iz ove škole odlaze ispunjeni i kao formirane osobe puštene u svijet maski i to je, ako ne i najbolja, kvaliteta.
I za „post scriptum“ nadodala bih matematičku avanturu koju je Nadbiskupu priredila profesorica Sanja i učenik njezinog 3.a razreda u čijim je zgodama zaista uživao te se, barem na čas, vratio u tu slavnu školsku klupu. Mislim da se na kraju može reći da je Nadbiskup, s pregrštom ponosa i vjere u nas, završio svoj pastoralni pohod koji nas je sve jako obradovao. Nadam se da smo i mi njemu uljepšali taj dan.
Matea Kaleb, 3.a i Nikolina Bajlo, 1.a
