ZAHVALI SRCEM PREPUNIM
„S Bogom smo započeli ovu godinu, s Bogom je i završavamo, zahvalni na svim darovima, snazi, ljubavi i milosrđu koje nam pruža kroz cijeli život”.
Posljednjeg dana nastave, 10. lipnja 2016., učenici i djelatnici Škole okupili su se u zadarskoj Katedrali sv. Stošije da bi zahvalili Bogu za još jednu sretno završenu nastavnu godinu. Misu zahvalnicu predvodio je zadarski nadbiskup mons. Želimir Puljić u zajedništvu s ravnateljem don Antom Sorićem.
Nakon euharistijskog slavlja u športskoj dvorani Klasične gimnazije Ivana Pavla II. u 10:45 sati održana je, uz prigodan program, svečana podjela pohvalnica, nagrada i svjedodžbi maturantima. Na susretu su sudjelovali učenici, profesori i djelatnici predvođeni ravnateljem mr. sc. don Antom Sorićem, predstavnik roditelja, te zadarski nadbiskup Želimir Puljić koji je maturantima gimnazije uručivao svjedodžbe i nagrade odlikašima. Voditelj programa bio je Ratko Rušev, prof. te učenici Marko Brzović, Zara Miočić i Matea Kaleb koja je predstavila školski list „Bolji svijet“, br. 12.
Početkom ovoga ožujka školska knjižnica gimnazije raspisala je literarni natječaj u pisanju poetskih i proznih tekstova na temu ‘Idem i ja’. Najviše bodova dobili su tekstovi Matee Kaleb ‘1917.’ i Magdalene Ivanko ‘Ja samo spavam’ te je i njima uručena nagrada. Osim toga, nagradu za najčitača u protekloj školskoj godini, zbog najviše pročitanih knjiga, dobile su učenice: Marta Knežević i Tea Laszowski.
U ime razrednika učenicima se obratio Neven Nižić riječima: “VI ste moja prva generacija maturanata, i sigurno ćete uvijek imati posebno mjesto u mom srcu. Ono što bih želio da ponesete iz ove Škole u svijet nije konjuktiv imperfekta talijanskog jezika, nisu ni pogodbene rečenice trećeg tipa engleskog jezika. Ono što bi trebali ponijeti sa sobom je sljedeće: „Budite milosrdni kao što je Otac vaš milosrdan. Ne sudite i nećete biti suđeni. Ne osuđujte i nećete biti osuđeni. Praštajte i oprostit će vam se. Dajite i dat će vam se.” (Luka 6,36-38) Vjerujte vlastitoj savjesti. Ona često bolje od nas samih zna koji je ispravan put.
Neki od vas upisat će upravo ono što žele, neki neće, nekima će studiranje ići glatko, neki će se mučiti, ali kako god bude ispalo dajte sve od sebe, tako da jedan dan možete pogledati unazad i reći: bili smo najbolji što smo mogli biti.
Neki od vas nikad neće osnovati obitelj, neki će plesati valcer na pedesetogodišnjici braka, i dok god budete iskreni sami prema sebi i slušate vlastitu savjest, vaši izbori bit će Božja volja.
Vaše tijelo je najsavršeniji instrument koji ste dobili: nemojte ga zapostaviti – vježbajte, plešite, učite nove vještine. Čitajte stručne knjige, čitajte beletristiku, razvijajte vlastitu kreativnost. Nemojte se ograničavati na površne stvari kao što su časopisi sa savjetima za ljepotu – od njih će vam se činiti da ste nesavršeni. Kad za dvadeset godina pogledate svoje fotografije, shvatit ćete da ste bili puno ljepši nego što vam se sad čini, ali budite svjesni toga da ono što je bitno leži iznutra.
Poštujte starije, jer jedan dan neće više biti tu, a nemojte čekati taj trenutak da shvatite koliko vam nedostaju.
Nemojte vjerovati svim savjetima koje dobijete. Vrlo često savjeti su samo reciklirana vlastita iskustva pomiješana s dozom nostalgije, ali vjerujte mi o milosrđu.”
U ime učenika, nazočnima se obratila Iva Knežević, maturantica: „Prije svega sve vas ovdje lijepo pozdravljam i izuzetna mi je čast što vam se danas mogu obratiti s nekoliko riječi.
Mi maturanti na kraju smo ove četverogodišnje avanture koja je ostavila dubok trag u našim životima. Ovdje smo se upoznali, sklopili prijateljstva, jednostavno ušli u novu sferu života iz koje izlazimo zreliji, odgovorniji, bogatiji znanjem, drukčiji u pozitivnom smislu. Danas ne bi bili ovako izgrađene osobe da iza nas nisu stajali ljudi koji su nas u ove četiri godine ne samo učili znanju, već pokazali i naučili živjeti životom punim predanosti, ljubavi, požrtvovnosti, kako čvrsto stajati i ne dati problemima da nas pokolebaju.
Stoga, poštovani djelatnici naše škole, veliko hvala što ste nas uvijek podupirali, učili i smijali se s nama te bili pored nas kad je bilo teško, uvijek spremni za razgovor.
Hvala našim cijenjenim profesorima, posebno razrednicima Željki Jadrošić i Nevenu Nižiću, na vašoj velikoj ljubavi i trudu koji ste uložili u nas, što ste predano bili uz nas sve ove četiri godine, učili nas i školskom i životnom znanju, pomagali nam i iz nas uvijek izvlačili ono najbolje. Naši razgovori, u kojima je bilo i savjeta i opaski, i poticanja i ljutnje, ipak su nas na kraju usmjerili na ono dobro. Hvala vam od srca na tome!“ rekla je Iva, poželjevši svima uspjeh i blagoslov.
Potom je Nadbiskup u obraćanju govorio o poticajima pape Franje u Godini milosrđa. „Vraća nas temeljima, izvoru, božanskom srcu koje je za nas kucalo, za nas život dalo. Svoju krv je prolio, kako bismo mi bili bolji”……. Papa Franjo pozvao je sve da krenemo na hodočašće. Jedno od važnijih je oprosničko hodočašće. Prva stepenica je ne suditi. Mi smo spremni i to je najlakše, osuditi, otpisati, ništa ne valja. Ako ne osuđujemo, kadri smo poći na drugu stepenicu. A to je da u onome koji nam nije drag, simpatičan, govorimo negativno o njemu, otkrijemo zrnce dobrote i lijepoga. Isus je zato došao, da otkrivamo jedni kod drugih plemenitost, dobrotu, a ne strah, predrasude i otpisivanje. Ako uspijemo prevladati te dvije stepenice, na trećoj smo kadri oprostiti. Kako je lijepo moći oprostiti. Ali i moliti za oproštenje. Griješimo, druge vrijeđamo, nanosimo im loše… Budimo kadri reći: ‘Molim te oprosti’. Neka naš život bude hvala i oprosti”, potaknuo je na kraju sve prisutne mons. Želimir Puljić te svima još jednom podijelio svoj pastirski blagoslov.
Zbor Gimnazije je u prigodi ove svečanosti izveo pjesmu ‘Wade in the water’, a muški dio zbora pjesmu ‘Agni parthene’ pod ravnanjem voditeljice i profesorice glazbene umjetnosti Nele Šarić.
