POZVANI NA VJERU, TRAŽENJE BOGA I MOLITVU
Djelatnici Klasične gimnazije Ivana Pavla II. predvođeni ravnateljem mr.sc. don Antom Sorićem od 10. do 12. ožujka 2017., u pastoralnom centru Gospićko – senjske biskupije u Župi Marije Majke Crkve u Mukinjama, bili su sudionici duhovne obnove održane pod vodstvom gospićko senjskog biskupa, mons. Zdenka Križića.
Ljudi se obično vraćaju tamo gdje su proveli ugodne trenutke. I mi profesori Klasične gimnazije Ivana Pavla II. rado smo još jednom došli na duhovnu obnovu usred ljepote Plitvičkih jezera. Iznova darovani buđenjima u svježa jutra okruženi padinama i šumovitim stazama prepustili smo se ljepoti jezerâ i još više neizrecivoj ljepoti Božje riječi koju nam je s puno pastirske ljubavi i znanja posredovao mons. Zdenko Križić.
Vođeni njegovim riječima i mnoštvom biblijskih primjera potaknuti smo pogledati sebi u oči imajući na umu da nitko od nas nije ono što je u očima drugih, kao ni ono što smo u vlastitim očima, već samo ono što smo pred Bogom.
Promišljajući nad pitanjima: „Gdje si?“ i „Gdje je tvoj brat?“ postavljali smo se pred Boga, promatrali se u Božjem svjetlu kako bismo što bolje mogli vidjeti svoju vlastitu istinu, bolje upoznali sebe, vlastite slabosti te ih mijenjati, a Božje darove koje imamo prepoznavati i razvijati. Moguća rješenja usmjereni smo tražiti u suočavanju, s vlastitom stvarnošću, onako kako je to prikazano u susretu Isusa i Samarijanke.
Ako mi nismo zadovoljni sa životom, onda ni život nije zadovoljan s nama. Mi moramo uložiti u život i onda će nam život to i vratiti. Neizostavno je stoga, bilo i pitanje našeg odnosa s drugima. Mogu li se ti odnosi mijenjati? I tu se ja trebam promijeniti kako bi se mijenjali odnosi u obitelji kao i na radnom mjestu.
Ova i mnoga druga pitanja otkrila su nam mnoga područja na kojima možemo uložiti svoj dio i mijenjati ambijente u kojima živimo, a pri tom se možemo oslanjati na tri stupa kršćanskog života: vjeru, traženje Boga i molitvu.
Promišljajući o vjeri mons. Križić naglasio je njezinu zahtjevnost. No, ona se često svodi na idiolatriju, prema E.Frommu: „Danas nije problem vjere, već idolatrije“ Susrećemo naslijeđenu vjeru, mnogi vjeruju samo zbog iskustva straha ili očekuju čudesne znakove, vjera se živi površno i zbog toga raste praznovjerje. Nasuprot teoretskoj vjeri potrebna je osobna vjera, osobno iskustvo Boga. Naglasak na življenju vjere jasno je izrekao B.Pascal: „Onaj tko ne živi ono što vjeruje, on će početi vjerovati ono što živi.“
Stvarajući Boga na svoju sliku, čovjek stvara Boga po svojoj mjeri. Takve napasti postojale su već kod Izraelaca koji su iz istog razloga gradili zlatno tele, želeći Boga podložiti sebi. Nasuprot njima psalmist pjeva: „Gorljivo tebe tražim“, upravo to što ga je našao potiče ga da ga još više traži.
Boga se ne može naučiti, Boga treba neprestano tražiti, inače ga se izgubi. U traženju Boga potrebno je biti u kontaktu s Božjom riječi, koja je transpovijesna i vrijedi za sva vremena.
Kao primjer Božje pedagogije u kojem se vidi kako se Bog obraća čovjeku upečatljivo nam je predočen Isusov susret sa Zakejem. Isusova ljubav promijenila je Zakeja.
Božja ljubav i njegova riječ po našem voditelju i molitvi u koju smo uronili i na kraju međusobno svjedočili, zaista je jedina kadra mijenjati ovaj svijet koji nam je darovan i u kojem živimo. Naš posao je poziv i od našeg svjedočenja zavisi puno toga. Ovom smo se obnovom zajedno odazvali na suradnju, vjerujući da je u našoj jednostavnosti i poniznosti po vjeri, traženju Boga i molitvenom dijalogu, Bogu sve moguće.
M. Z.
