»Hvala vam što mojem radu dajete smisao!«
Ukorijenio se lijep običaj koji je prije četiri godine inicirao ravnatelj don Ante Sorić, a riječ je o susretu bivših i sadašnjih učenika i djelatnika Klasične gimnazije u danima između Božića i Nove godine.
BLAGDANSKI UGOĐAJ
Petak. 27. prosinca 2019. Puni se dvorana u Klasičnoj. Sve redom nasmijana i vedra lica. Čuju se riječi dobrodošlice, čestitanja Božića uz želje za sve najbolje u novoj 2020. Atmosfera – opuštena. Ugođaj – blagdanski. Bude se sjećanja, bude se osjećaji, prepričavaju zgode iz školskih klupa od prije dvije, tri, četiri, pet pa i više godina.
KRŠĆANSKI ODGOJ
Nakon uvodne riječi ravnatelja don Ante Sorića koji je pozdravio nazočne, čestitao im Božić, stavljajući naglasak na obitelj kao nositeljicu života, okupljenima se obratio profesor Neven Nižić. U svom je govoru istaknuo na prvom mjestu kršćanski odgoj kao glavnu sastavnicu katoličke škole pa tako i naše Klasične gimnazije Ivana Pavla II. Naglasio je četiri prioriteta kršćanskog odgoja: »Prvo: pomoći djeci da otkriju kako je ljudski život dar. Drugo: autentično odgajati djecu za spolnost i ljubav. Treće: pomoći djeci da shvate smisao trpljenja i smrt. Četvrto: moliti u obitelji.« Sva je četiri prioriteta profesor Nižić objasnio, oprimjerio i dopunio citatima, završavajući svoj govor mislima naslovnika škole Ivana Pavla II.: »U naviještanju ovog Evanđelja ne smijemo se bojati neprijateljstva i nepopularnosti, odbacujući svaki kompromis i dvosmislenost, što bi nas suobličilo mentalitetu ovoga svijeta. Moramo biti u svijetu, ali ne od svijeta, snagom koja nam dolazi od Krista, koji je svojom smrću i uskrsnućem pobijedio svijet.«
»PONOSNI SMO NA VAS!«
Voditeljica Magdalena Marđetko potom je najavila sljedećeg govornika, profesora Ratka Ruševa. On je svima privukao pažnju čitajući rečenice iz različitih udžbenika, a zatim je naglo poentirao: »Imaju li ove informacije smisla? Jesu li vam bile potrebne? Nekoć ste mislili da nisu. A okrenite se oko sebe i pogledajte. Hajde, okrenite se!« još je jednom pozvao prof. Rušev sve nazočne: »Oko vas su budući i sadašnji doktori, profesori, inženjeri, umjetnici, ekonomisti, pravnici, jezikoslovci, svećenici i brojni drugi.« Jasno je što je profesor htio reći, a to je kasnije dopunio sličnom usporedbom iz odgojnog dijela o kašnjenju, slušanju na satu, odijevanju, rješavanju problema, tj. o svemu onom čime su profesori tada »dosađivali« učenicima, a sada je postalo dio njihovih života jer se radi o kulturi, pristojnosti, ljudskim odnosima kao tradicionalnim vrijednostima. Na kraju je profesor Rušev naglasio: »I ja i svi moji kolege ponosni smo na vas! I kad vas ovako vidim, razmišljam kako moj posao itekako ima smisla« te uputio riječi zahvale: »I zato vam hvala! Hvala vam što mojem radu dajete smisao i hvala vam što vas poznajem!« Šećer na kraju. Nazočnima se obratila spremačica Vesna Čulina. Emotivno, vedro, kratko i jasno! Nadovezala se na prethodne govornike i naglasila kršćanski i ljudski pristup koji školu čine obiteljskom zajednicom, a na kraju je zahvalila svim bivšim učenicima na vremenu koje su proveli zajedno. »One dobre uspomene nosit ćete sa sobom u život, a one ružne brzo se zaboravljaju! Hvala vam na svemu i oprostite ako je bilo što loše s moje strane«, zaključila je Vesna Čulina.
»800 KILOMETARA U SLAVU BOŽJU«
U drugom dijelu susreta glavnu su riječ imali otac i sin. Danko i Luka Knez. Hodočasnici! Četvrti su put održali predavanje: »800 kilometara u slavu Božju – zapisi s puta svetog Jakova«. Autor ovih redaka imao je zadovoljstvo drugi put poslušati ovo predavanje koje se ne može sažeti ni prepričati, stoga vam preporučujem da ga poslušate jer ako je ovo bio četvrti put, zašto u 2020. ne bi bilo još četiri puta? Zapanjujuće, nadahnuto, poticajno! Zanimljivo, zadivljujuće, neopisivo! Osobno, toplo, svjedočanski! Tih malo više od pola sata, koliko je trajalo, prošlo je u sekundi i da je trajalo tri sata, ne bi bilo dosadno! Po završetku programa preselili smo se u Sjemenište na zakusku i druženje radujući se novom susretu za godinu dana.
D.S.
