Izvrsna predstava, odlični glumci, oduševljena (učenička) publika
U četvrtak, 3. 11. 2022. mi učenici prvih i drugih razreda Klasične gimnazije Ivana Pavla II. otišli smo u kazalište pogledati jednu iznimno zanimljivu predstavu napravljenu prema drami koju je napisao norveški dramatičar svjetskoga glasa, Henrik Ibsen. Bilo nas je i više od šezdeset, u pratnji prof. Vanje Bajlo i prof. Damira Sikirića. Našli smo se zajedno ispred HNK nešto prije osam sati navečer nestrpljivo iščekujući ulazak u kazalište i početak predstave.
KULTNA DRAMA
Ovdje nema smisla prepričavati radnju Nore jer se radi o kultnoj drami koja je dugo godina bila obvezna lektira, a sada je na izbornom popisu. U par riječi: glavni dio radnje, pa na neki način i tema ove drame bio je sukob između naslovne junakinje Nore i njezina supruga Torvalda Helmera. U ovim su se ulogama utjelovili glumci Matea Marušić te Matija Grabić, a njihova nam je gluma svima bila zapanjujuće dobra, s tim da bih posebice naglasila kako su i zvučni efekti bili toliko stvarni da se svatko od nas trgnuo na pucanje pištolja na samome kraju kada je ubijena glavna junakinja. Ovdje napominem kako to nije Ibsenov završetak već adaptacija koju potpisuje Antonela Tošić uz redateljsku palicu Paola Tišljarića. Predstava je nastala u koprodukciji dubrovačkog KMD-a (Kazališta Marina Držića) i vinkovačkog Gradskog kazališta Joza Ivakić.
IZVANREDNI DOJMOVI
Moram naglasiti da nam se svima izrazito svidjelo kako su glumci uživljeni u svoje uloge, govore i viču jedni na druge kroz razne svađe koje su ih tijekom ove predstave pratile. Izgledalo je i zvučalo kao da pred nama svima stoji upravo jedan doista stvaran par koji je u lošim odnosima i pokušava naći izlaz iz svih problema koji su ga snašli u tom trenutku. Dobro, priznajem ovu sam usporedbu ja sama subjektivno iznijela, ali poprilično sam sigurna da bi se i ostali složili s tim. Mnogim se mojim kolegama posebno dojmio Krogstad kojeg je izvrsno odglumio Bojan Beribaka. Nisam, naravno, potpuno sigurna za dojmove baš svake osobe u ostalim razredima, ali moj je razred bio toliko oduševljen da smo na dugo prepričavali dojmove, koji su, naravno, bili izvanredni, a također pitali smo se je li i drugima bilo ovoliko dobro koliko nama. Dojmovi nam se nisu svodili samo na obične riječi kao što su »dobro«, »solidno« već na mnogo više od toga, tako da mogu sa sigurnošću reći da nam je svima ovo bio jedan nezaboravan događaj koji ćemo dugo, dugo pamtiti…
IZ MOJE PERSPEKTIVE
Moram priznati da sam bila pomalo pesimistična u pogledu odlaska na predstavu jer, priznajem, vrlo bih rijetko otišla na neki ovakav događaj, a da mi netko to ne predloži, također, u većini slučajeva trebalo bi mi dosta vremena da me se nagovori na neki takav potez. Međutim, htjela sam i ja doživjeti nešto novo, pa sam odlučila otići znajući da ne mogu ništa izgubiti. Naravno, imala sam jednu malu nadu da cjelokupna predstava zapravo i može biti zanimljiva, a eto na kraju ta se mala nada pretvorila u pravo oduševljenje predstavom. Na pitanje bismo li otišli ponovno odgledati ovu predstavu ili neku sličnu njoj, sigurna sam u potpunosti da bi većina nas bila iznimno sretna čuvši to te bi odgovorila pozitivnim odgovorom ili, možda, ne bismo ni odgovorili smatrajući ovo retoričkim pitanjem na koje je odgovor očit.
Valentina Nezirović, 2.a
