Dok su se ostali zadarski maturanti pripremali za „ludijadu“, mi smo odlučili odnijeti brašno, ulje i ostale potrebite namirnice u socijalnu samoposlugu koja je otvorila svoja vrata u sklopu samostana sv. Frane.
Kao i uvijek, prema dogovoru, točno u 8:30 maturanti Klasične gimnazije Ivana Pavla II. okupili su se u školskoj dvorani odakle su krenuli prema obližnjem samostanu sv. Frane. Ondje su nas dočekali bračni par Blaslov i fratar te nas upoznali sa svojim humanitarnim radom pomaganja socijalno ugroženih obitelji i pojedinaca. Ovim putem prenosim poruku svim volonterima koji imaju vremena i dobre volje: nek’ se pridruže i pomognu u radu socijalne samoposluge – okupljanje je svake srijede u pet sati. Sljedeća nam je postaja bio stari kolodvor odale smo u 10 sati krenuli prema Zatonu. Unatoč maloj udaljenosti, u dobrom društvu na odredište uvijek se stigne u rekordnom vremenu. Nakon što smo dobili povlaštene narukvice, naši domaćini pridružili su nam se u športskom programu, koji su pripremili za nas. Nogomet, odbojka, košarka, golf, hrvanje, kavica… za svakog ponešto. Druženje i pjesma učinili su da vrijeme prođe jako brzo, baš kao fin i ukusan ručak, a i ostatak dana. Ovakav će nam način proslave zadnjeg nastavnog dana četverogodišnjega gimnazijskog školovanja ostat u sjećanju kao poseban trenutak koji će nam za deset, dvadeset godina… ma čak i odmah sad izmamiti osmijeh na lice jer bez obzira gdje si, ako si s pravim ljudima, sve je ljepše, čak i vrijeme zastane na tren. Bitno je živjeti i sa zahvalnošću prihvatiti taj jedan tren, a onda ga ni jedan selfie neće nadmašiti.
Marta Knežević, 4.a
