Na antičkim i kršćanskim korijenima u Saloni, Splitu i Solinu
U ponedjeljak, 10.10.2022. mi učenici 1.a, 1.b i 1.c iskusili smo svoju prvu terensku nastavu s našim razrednicima: prof. Viktorijom Gadžom, prof. Ratkom Ruševom i prof. Damirom Sikirićrm, te prof. Teom Radović koja je sve organizirala i bila naša voditeljica na putu! Škola je poznata po predivnim putovanjima i kada smo na početku školske godine čuli da ćemo, vrlo brzo, posjetiti Split i Salonu, bili smo i više nego uzbuđeni.
NA SAMOME POČETKU
Dogovorili smo se da ćemo se okupiti ispred Autobusnog kolodvora Zadar, što smo i učinili. Svi smo spremno čekali naše razrednike i vozača u 7 i 50 te smo krenuli u 8. Smjestili smo se u autobuse, no malo nam je bilo žao što su 1.a i b dijelili jedan bus a 1.c je bio sam u drugom. Ali to ne znači da nama nije bilo dobro, baš suprotno! Kao i početak nastave tako smo i terensku započeli molitvom. Razrednici su nam rekli osnovna pravila ponašanja kojih smo se pridržavali te nas uputili u cijeli program. Putovanje nije bilo dosadno jer smo svi razgovarali, a prvu smo pauzu imali u 9, od nekih 20-ak minuta nakon koje se svi vraćamo u autobus i kreće čitanje referata.
REFERATI
Bez njih nema ni terenske nastave, a zbog novog C razreda općeg smjera prvi su se put održavali u dva autobusa s tim da je troje učenika održalo svoje referate pred Arheološkim muzejom u Splitu. Bili su to Jerko Hrabrov s temom Kairos; Paula Kalcina: Hipolit i Fedra i Nora Sturnela s temom Artemida s Visa i Lumbardska psefizma. Navodimo sada sve učenike s njihovim temama, a opsežnije izvještavamo o četiri referata u autobusu u kojem je bila i moja malenkost. Brigita Budeš: Sveti mučenici Salone; Paula Erceg: Antička i starokršćanska Salona; Marta Gudelj: Provincija Ilirik; Ana Kostović: Zanimljivosti o Saloni; Ana Camelia Lasić: Povijest Hajduka; Nika Ivana Medić: Kraljica Jelena Slavna; Mare Mijolović: Marko Marulić; Marisa Miočić: Djela Marka Marulića na latinskom jeziku; Nola Morović: Don Frane Bulić; Stošija Nikpalj: Amfiteatar; Dunja Savić: Marulićeva Judita; i Dora Turčinov: Naše malo misto.
KRALJICA JELENA SLAVNA
Za početak smo čuli referat iz povijesti o kraljici Jeleni Slavnoj. Saznali smo podosta o njoj: prvo to da je bila žena kralja Mihajla Krešimira II. i majka Stjepana Držislava. U Zadru jedan perivoj nosi njeno ime što svjedoči o njenoj popularnosti, ali ne samo u Zadru! Smatra se jednom od najpopularnijih hrvatskih vladarica što ne čudi jer je bila i jedna od zanimljivijih osoba hrvatskog ranog srednjovjekovlja. Poseban je naglasak stavljen na njen sarkofag odnosno na natpis sa sarkofaga koji je od posebnog značenja za rasvjetljavanje hrvatske povijesti X.st. Kako kaže Toma Arhiđakon, splitski kroničar, Jelena je dala sagraditi dvije crkve na Otoku: crkvu sv. Stjepana te crkvu sv. Marije.
MARKO MARULIĆ
Zatim je slijedio referat o ocu hrvatske književnosti, Marku Maruliću. Saznali smo da je pored pisca bio obrazovani humanist, moralist te vrstan poznavalac kršćanske tradicije i literature. Rođenom Splićaninu obiteljsko prezime bilo je Pečenić, ali su ga latinizirali u Marulus pa na djelima posanima latinskim jezikom vidimo da se potpisivao kao Marcus Marulus Spalatensis ili Marcus Marulus Delmata, a na hrvatska se djela potpisivao s Pečenić. Njegovo stvaralaštvo prožimaju dvije temeljne značajke: kršćanstvo i domoljublje. Spomenuta su i njegova najpoznatija djela od kojih je jedno i Judita o kojoj smo više čuli u sljedećem referatu. Pisao je djela religiozno-moralističkog sadržaja jer je smatrao da je jedini siguran temelj za život kršćanski moral.
JUDITA
Nakon Marka Marulića čuli smo ponešto i o njegovoj Juditi, epu napisanom 1501. godine koji je svjetlo dana ugledao 1521. godine kada je tiskan. Građu je Marulić preuzeo iz Biblije, stoga je to kršćansko-vergilijanski ep koji govori o hrabroj, mladoj ženi, udovici, tobože nemoćnoj, no ona uz Božju pomoć i hrabrost spašava židovski narod i ubija Oloferna, asirskog vojskovođu odrubivši mu glavu. Judita je inspiracija u teškim trenutcima kada su Turci bili nadomak Splitu, ali i naslijeđe hrvatske kulture i književnosti pa ju baš zato trebamo čitati.
NAŠE MALO MISTO
Za kraj, pomakli smo se nekih 450 godina i došli do Našega malog mista – televizijske serije snimane od 1969. do 1971. Na početku smo saznali najvažnije o autoru Miljenku Smoji i redatelju Danijelu Marušiću. Zatim smo čuli ponešto o likovima kao što su lokalni liječnik u Mistu – Dotur Luigi; Bepina – nevjenčana Luigijeva supruga; lokalni šarmer, zafrkant i konobar – Roko Prč; Anđa Vlajna – kućna pomoćnica načelnikove žene i ujedno Rokova supruga pa dugovječni načelnik Malog Mista kojem su jedini protivnici Brico i Postolar. Poznatu melodiju koju pjeva Boris Dvornik mogli smo i čuti u busu. Svi ovi referati dobili su zaslužene pohvale profesora i pljesak sviju nas, a mi se sad okrećemo drugom dijelu putovanja, a to je sama Salona.
ANTIČKA SALONA
U 10 sati bili smo nadomak Saloni pa smo to vrijeme nakon referata iskoristili pjevajući i veseleći uz zabavnu glazbu. Kada smo stigli u Salonu, predstavila nam se voditeljica Ema Vizić Ljubić koja nas je upoznala sa svime što ćemo s njom vidjeti. Istražili smo sve ono što smo zapravo vidjeli u uđžbeniku iz latinskog, samo ovaj put uživo. Govorili smo o cijeloj antičkoj Saloni, kako je prvi povijesni spomen Salone preuzeo rimski prokonzul Lucije Cecilije Metel pa se kasnije naziva Dalmaticus. Nakon građanskog rata između Cezara i Pompeja, Salona je dobila status rimske kolonije s punim nazivom Colonia Martia Ivlia Salona pa kasnije postaje središte Provincije Dalmacije. Vidjeli smo najinteresantniji dio starokršćanske Salone a to su Manastirine – starokršćansko groblje gdje je nakon mučenja bio pokopan i sv. Dujam, biskup i zaštitnik grada Splita. Poslije druženja vani uputili smo se prema malome muzeju Tusculum u sklopu nalazišta gdje smo se divili Dobrom Pastiru koji se nalazio na sredini stropa, također i kipovima, stupovima pa smo nadahnuti viđenome »opalili« koju sliku. Prije nego se uputimo prema Splitu, velike zahvale Gospođi Emi koja nam je sve lijepo i jasno objasnila!
VIŠKA ARTEMIDA
U 11 i 30 zaputili smo se prema Arheološkom muzeju u Splitu, ovaj put bez voditeljice ali nije nas to spriječilo da naučimo i vidimo nešto što dosad nismo. Bili smo u prednjem dvorištu, trijemu, atriju, hodniku te u izložbenim dvoranama u kojima vidimo materijalni odraz prošlosti Ilirika. Ipak, muzejom je dominirala izložba Vis-à-vis 200. Arheološka baština otoka Visa, a svim nam je dah oduzela brončana Artemidina glava. Nadalje, u dvorištu, trijemu, atriju i hodniku uglavnom smo mogli vidjeti kamene spomenike iz grčkog, rimskog i srednjovjekovnog razdoblja do novog doba, dok smo u maloj dvorani vidjeli pretpovijesnu građu a u velikoj građu od grčkog do srednjovjekovnog doba. Nismo se dugo zadržali u muzeju, a odmah nakon što smo završili, došlo je i vrijeme za dogovor u vezi našega slobodnog vremena. Složno, kao pravi razredi dogovorili smo se brzo i dobili svojih sat i 15 minuta vremena za ručak i šetnju po rivi uz kupnju, možda, pokojeg suvenira.
KATEDRALA I ZVONIK
Nakon odmora, u 13:45 okupili smo se na rivi i krenuli prema katedrali sv. Duje koja je smještena u kompleksu Dioklecijanove palače. Sigurno najbolji i najzanimljiviji dio bio je zvonik katedrale. Trebalo je mnogo vremena da se popnemo skroz gore, naravno, bilo je malo straha ali nas je profesor Rušev uspješno vodio i šalama motivirao da stignemo vrha. Neki će to pamtiti kao jedno od ljepših iskustava, prvo zbog predivnog pogleda na cijeli Split, drugo zbog predivnih fotografija, ali možda naša učenica kojoj je odletjelo 70 kuna neće to pamtiti baš kao lijepo iskustvo…
POLJUDSKA LJEPOTICA
Sada dolazi dio koji nije bio u planu, ali je naša profesorica Viktorija Gadža to uspjela ubaciti u program, a to je bio obilazak Poljudske Ljepotice! Nije bilo obvezno ali isplatilo se otići. Obišli smo sam travnjak, pa čak i bogatu trofejnu dvoranu, novinarske salu u kojoj smo se fotografirali, pa čak i našeg učenika predstavili kao novog igrača naših Bilih. Fotografirali smo i profesore sa šalom »Hajduk živi vječno«. Upoznali smo se nadalje s bogatom povijesti splitskog kluba, mnoštvom legendarnih igrača i trenera, mnogim osvojenim trofejima te zanimljivim pričama kao što je ona da je Manchester Unitedu najveći poraz izvan Otoka upravo protiv Hajduka! Na Poljudu smo i snimili jednu od ljepših zajedničkih slika!
GOSPIN OTOK U SOLINU
U 16:05 na redu je bilo naše zadnje odredište, Gospin Otok u Solinu, mjesto na kojem je hrvatska kraljica Jelena sagradila dvije crkve: Blažene Djevice Marije i svetoga Stjepana. Uputili smo se u crkvu Blažene Djevice Marije gdje su nam naši profesori u kratkom programu govorili da budemo vjerni Bogu i ponosni na naše kršćansko ime. Također su nam spomenuli i kako se sjećaju svog susreta sa sv. Ivanom Pavlom II. kada se na livadi pred crkvom susreo s 50-ak tisuća mladih 1998. i kazao im bitnu poruku a to je da je »Isus Krist put, istina i život. Neće nikoga iznevjeriti i najbolji je prijatelj mladeži!« Poručio je i nama mladima da nađemo svoje mjesto u Crkvi i društvu prihvaćajući velikodušne zadaće jer je to najbitnije! Zatim smo posjetili novoizgrađenu crkvu Svete Obitelji u prasvetištu Gospe od Otoka u Solinu u kojem smo vidjeli Nebeski Jeruzalem, mozaik koji je prikazivao poznate svetce. Neke smo odmah prepoznali a za neke je trebalo malo više vremena. U sredini je bio Isus i kraj njega ugraviran citat: »Ja sam u Ocu svome, i vi u meni, i ja u Vama.« Kraj Isusa bila je naša nebeska Majka Marija, Ivan Krstitelj, sv. Josip, pa četiri evanđelista: Luka, Matej, Marko, Ivan. Zatim sv .Grgur Nazijanski, sv. Staš (Anastazije), blažena Marija Petković, sv. Ivan Zlatousti, sv. Cecilija… Između svih ovih poznatih svetaca ima još mjesta, a ta su mjesta ostavljena za NAS! Isus nas čeka ovdje u Jeruzalemu i to mu je glavni cilj, da prispijemo k Njemu u Nebeski Jeruzalem.
PJESMOM PREMA ZADRU
Nakon svega opisanoga našem kratkom putovanju došao je kraj. Ukrcali smo se u autobus i krenuli prema Zadru. Povratak doma bio je sve samo ne dosadan. Naš nam je vozač dopustio da puštamo pjesme pa smo svoje glazbene želje izrekli našem dj-u Stipanu koji nam ih je i ispunjavao. Pjevali smo s profesorima, smijali sevi zabavljali, polako je padala noć i sve smo bliže bili Zadru. Završila je naša prva terenska nastava, koja nas je naučila mnogočemu i koja nam je ostavila lijepe uspomene!
Martina Mršić, 1.c
