Posjetili smo Cres i Lošinj i upoznali se s bogatom prirodnom i kulturnom baštinom dvaju otoka
I ove godine Zadarska županija organizirala je dvodnevni nagradni izlet za učenike koji su osvojili prva tri mjesta na županijskim natjecanjima iz društvenih predmeta i njihove mentore. Među njima smo bili i mi, vrijedni klasičari Fedora Santini, Lucija Veršić, Magdalena Ivanko, Marita Ćoza, Filip Majstorović i Iva Knežević. Pratili su nas naši mentori Ratko Rušev, Damir Sikirić, Tea Radović, Vanja Bajlo, Mirela Zubčić i Sandra Gospić.
Posjetili smo Cres i Lošinj i upoznali se s bogatom prirodnom i kulturnom baštinom dvaju otoka.
U subotu ujutro, 1. listopada, okupili smo se na Liburnskoj obali odakle je krenuo brod kojim smo, nakon gotovo trosatne vožnje, stigli u Mali Lošinj. No, kako je prvi dan izleta trebao biti posvećen Cresu, po dolasku smo se autobusima zaputili na željenu destinaciju, točnije u sam grad Cres. Putem smo čuli mnogo zanimljivosti, a među njima i, nama poznatu, grčku priču o Jazonu i Medeji, koja je povezana s ovim krajem. Prema predaji, Jazona i Medeju su, nakon što su napustili Kolhidu (današnja Gruzija), proganjali Apsirt, njezin brat s kojim se Jazon sukobio, i njegovi pristaše. Upravo kod otoka Cresa i Lošinja Medeja se sukobila sa svojim bratom i naposlijetku ga ubila te bacila u more. Po Apsirtu ovi su otoci dobili naziv Apsirtidi (Apsyrtides).
Na Cresu se nalazi i očaravajuće Vransko jezero, kriptodepresija koja stanovništvo dvaju otoka opskrbljuje pitkom vodom. Pristup jezeru strogo je zabranjen, osim za potrebe ispitivanja kakvoće vode.
Grad Cres tipičan je primorski gradić, sa zanimljivim detaljima koje treba opaziti, stoga je jako ugodan za laganu popodnevnu šetnju. Posebno nas je oduševio franjevački samostan unutar kojega se nalazi muzej koji čuva pravo bogatstvo – pretisak prve hrvatske tiskane knjige Misala po zakonu rimskoga dvora, tiskanog u Senju 1494. godine.
Jednako je zanimljivo i mjesto Osor, u samoj blizini otoka Lošinja. Ondje se nalazi katedrala Marijina Uznesenja, koja svojim izgledom podsjeća na onu u Šibeniku. Prvi dan izleta privodio se kraju dok smo slušali o sv. Gaudenciju, osorskom biskupu i zaštitniku, koji je, prema legendi, sa Cresa i Lošinja potjerao sve zmije otrovnice. Kraj svog života dočekao je u Italiji, a njegovo je tijelo doplutalo morem natrag u Osor i od tada ga Osorani štuju kao zaštitnika. Nakon razgledavanja zaputili smo se u hotel koji nas je oduševio izgledom, udobnošću i, naravno, raznovrsnom ponudom ukusne hrane.
Sutradan smo najprije posjetili Veli Lošinj, znatno manje naselje od grada Malog Lošinja gdje smo odslušali predavanje Instituta Plavi svijet čiji projekti brinu o zaštiti morskih organizama. Tema predavanja bili su dupini, njihov način života, komunikacija, anatomija tijela itd. Zanimljivo je bilo saznati da se dupin može čak i usvojiti.
Bila je nedjelja i svakako smo željeli poći na sv. Misu, a velebna župna crkva sv. Antuna opata kao da je svoja obnovljena vrata, otvorila upravo za nas. Na redovitoj nedjeljnoj župnoj misi, na naše iznenađenje prepoznali smo lik i glas župnika vlč. Luke Paljevića, nekadašnjeg učenika naše gimnazije. Iznenadni susret profesora i bivšeg učenika izazvao je neskrivenu obostranu radost.
Posjet Malom Lošinju, kao šećer na kraju, ostat će mnogima u sjećanju zbog posjeta Muzeju Apoksiomena. U maloj dvorani zanimljivog dizajna pogledali smo i film o restauraciji brončanog kipa. Slučajno ga je otkrio belgijski turist tijekom ronjenja 1996. godine, no kip je izvađen tri godine kasnije, a sama restauracija potrajala je nekoliko godina. Neko vrijeme bio je izložen u Zagrebu i Italiji, no od 2007. godine Mali Lošinj mu je stalni dom kojem se uvijek vraća nakon gostovanja u drugim muzejima.
I konačno, unutar potpuno bijele sobe u kojoj je svjetlost takva da jednostavno nema sjena, nalazi se atlet koji strugalicom struže sloj ulja, prašine i znoja. Zapravo samo njegovo ime, prevedeno s grčkog, znači onaj koji se struže. Apoksiomen je ujedno i jedini izložak muzeja. Očaravajući detalji i ljepota kipa ostavljali su bez daha, baš kao i pogled na stisnute kućice, brodove i more te rascjepkane oblake na plavom nebu što se pružao s velikog prozora u krajnjoj gornjoj sobi muzeja.
Mali Lošinj napustili smo sretni, puni dojmova, bogatiji za jedno prekrasno iskustvo, a možda i sa skrivenom željom da se jednog dana ponovno vratimo.
Ipak je vrijedilo truditi se, natjecati se, postići uspjehe i sve ovo zajedno u dobrom društvu vidjeti i doživjeti.
Iva Knežević
