Sreća se radom stiče! U istinitost ove izreka uvjerili smo se i mi sami.
Zahvaljujući svakom članu našeg 4.a razreda, odnosno naše male „obitelji“, njegovom trudu i njegovim doprinosima zadovoljili smo zahtjevne kriterije te smo proglašeni najurednijim razredom. Kao poticaj nama, a i svim ostalim razredima narednih godina, osvojili smo nagradni izlet.
Unatoč višednevnim biranjima destinacije, a time i same zabave, nekoliko dana prije samog izleta izbor je pao na prirodnu ljepoticu našeg kraja-ZRMANJU.
U četvrtak, 27.rujna, u 8:45 započela je realizacija našeg plana. Plan izleta obuhvaćao je razgled Obrovca i utvrde nad gradom, vožnju brodom po predivnom kanjonu rijeke Zrmanje, obilazak Novigrada i razgled masleničkih mostova. Sve je bilo obećavajuće, a u to smo se uvjerili već u ranim satima tog jutra kad smo saznali da se bura nije obrušila na prostor podno Velebita. U busu smo svi bili uzbuđeni jer nismo znali što očekivati, iako se naša destinacija nalazi u neposrednoj blizini.
Obrovac je mali grad koji se nalazi na rijeci Zrmanji,12 km od njezina ušća u more. Razvio se podno Velebita, u krškom prostoru Bukovice, na prijelazima koji vode iz Like u Dalmaciju. Po dolasku u taj mali, slikoviti gradić napravili smo kratki razgled ruševina stare utvrde knezova Kurjakovića. Ondje smo saznali nešto o povijesti grada i same utvrde kao npr. činjenice da su Obrovac 1527. godine zauzeli Turci i sagradili utvrdu, te da su za vrijeme Kandijskog rata tu istu utvrdu, kao i naselje, zauzeli i razorili Mlečani. Osobito su nas pogodile i rastužile činjenice da tako predivan i iskoristiv prostor sve više propada i postaje napušten. Sa utvrde se pruža predivan pogled sa svih strana, a na samoj livadi unutar utvrde proradila je naša mašta te smo poželjeli napraviti piknik i zaigrati neke igre. Nakon kritičnog spuštanja niz veliku strminu obišli smo i ostatak grada. Prošli smo preko mosta, kroz glavnu ulicu do crkve sv. Josipa, a zatim i do pravoslavne crkve sv. Trojice. Pri povratku do mosta, gdje nas je čekao brod, prošetali smo rivom kojom su elegantno, u pravcu, hodale patke i guske.
Ušavši u brod uputili smo se do slapa Buk uz kojeg su nas očarali napušteni mlinovi, a potom smo otplovili do ušća rijeke. Kanjon Zrmanje netaknuti je, rajski komad zemlje. Često se kaže kako krška rijeka Zrmanja ima romantičan kanjon urezan u grube i stjenovite krajolike, a mi smo se u to i uvjerili. Bili smo opčinjeni fascinantnom zelenom bojom rijeke, kao i njezinom čistoćom, te florom i faunom tog kraja, a najljepša slika cijele plovidbe je slika crno-bijelog konja na maloj livadi uz Zrmanju.
Tijekom plovidbe pjevali smo i pričali u jako ugodnoj atmosferi, a pri prolasku ušća rijeke orila se pjesma Novigradskim morem. Ubrzo smo stigli u Novigrad, povijesni dalmatinski gradić smješten na južnoj obali mora u dugom strmom zaljevu. Privezali smo brod i iskočili na povijesno tlo. Uživali smo na rivi uz kavu, upijajući svaki detalj magičnog prizora. Ubrzo smo se vratili na brod i nastavili put prema masleničkim mostovima. Bili smo zadivljeni prizorom mostova iz žablje perspektive iz koje mostovi ostavljaju dojam grandioznosti i bezgraničnosti. Posebno nam se svidio stari most zbog svoje crvene boje, željezne konstrukcije, a ponajviše povijesti.
Na kraju svog predivnog dana dodali smo još jednu (nenadanu) stanicu u svom planu. Ta stanica bila je Maslenica, moje rodno mjesto. Nakon napuštanja broda, pozdravljana i zahvala kapetanu, uputili smo se prema mojoj kući gdje nas je čekao ručak. Taj ručak su mnogi opisali kao „šlag na torti“ našeg putovanja, no kako uzrečica kaže ˝Sve što je lijepo kratko traje˝ tako je nama kratko trajao i naš pretposljednji izlet. Unatoč brojnim godinama provedenim zajedno ovaj izlet nam je dokazao da još uvijek možemo bolje upoznati jedni druge i našim zajedništvom i trudom postići još više.
Petra Juričević, 4.a
HVALA GOSTOLJUBIVIM DOMAĆINIMA: MAMI MLADENKI I TATI DOMAGOJU JURIČEVIĆ ZA IZVRSTAN ROŠTILJ, OVO IM NEĆEMO LAKO ZABORAVITI!
učenici i razrednica 4. a