JUŽNA HRVATSKA – LJEPOTA JADRANSKIH OTOKA – BRAČ
Još je jednom Zadarska županija organizirala nagradne izlete za učenike koji su osvojili jedno od prva tri mjesta na županijskom natjecanju i njihove mentore. Dok su „Prirodnjaci“ 14. i 15. rujna bili u Međimurju, „društvenjaci“ su 21. i 22. rujna zasluženo uživali na otoku Braču.
21. rujna, subota
Dva puna autobusa pomalo umornih srednjoškolaca jer subota je, ipak, dan za odmor nakon napornog tjedna, uputila su se na nagradni izlet. Odredište – otok Brač. Premda je u autobusu, kao i uvijek pred putnim izazovima, vladalo uzbuđenje – svladao nas je san. Ranom zorom stigli smo u Split i uz kavu, temeljito proučili program za dane koji slijede. Shvatili smo da nas na otoku kulture i avanture, kako često zovu Brač, čekaju dani puni aktivnosti i raznolikog programa.
Već po dolasku na Brač krenuli smo u razgledavanje. Škrip nam je bio prvo odredište. Muzej otoka Brača počeo je otkrivati čari toga velikog otoka. Nakon muzeja, zaputili smo se u Nerežišće. Nakon par sati razgledavanja svima nam je trebao odmor. U miru i tišini svojih lijepih hotelskih soba ukrali smo sat vremena za odmor kako bi popodne opet mogli u razgledavanje. Posjetili smo predivan Dominikanski samostan koji ima predivan pogled na pučinu i na Bol. Odlučili smo da ćemo prije večere posjetiti Zlatni rat. Šetnja do te predivne plaže bila je za pamćenje. U ugodnom društvu vrijeme do tamo je brzo prošlo.
Vjerujte, teško je sakriti oduševljenje prekrasnim pogledom na Zlatni rat u sumrak.
Nakon večere, otišli smo na počinak kako bismo sutra bili odmorni za nove pustolovine.
22. rujna, nedjelja
Kad smo rano ujutro, nakon doručka, krenuli prema pustinji Blace, nikome nije bilo jasno kako to da usred Dalmacije postoji pustinja. Međutim, po dolasku u Blace shvatili smo da se radi mjestu koje je prije bilo samostan, a nekada davno baš na tom su mjestu živjeli pustinjaci. Prije mnogo godina tamo nije bilo ničega, pustinja… Godinama su vrijedne ruke radile i gradile tako da su Blace u jednom trenutku bile bogatije nego čitav otok Brač. Za kraj smo ostavili Vidovu goru. Mislim da bi to mjesto svi trebali posjetiti. Nitko nije mogao sakriti oduševljenje kad su vidjeli pogled koji se pruža s vrha Vidove gore, predivan pogled na Hvar, Vis, Lastovo, pa čak i na Italiju.
Na putu do Zadra sakupljali smo dojmove od svega što smo vidjeli i od svih zajedničkih trenutaka koje smo proveli sa svojim prijateljima. U ime svih, želim se zahvaliti Zadarskoj županiji koja nas je nagradila s ovim predivnim vikendom punim pustolovina i novih uspomena.
Ivana Rudić, IV.a
