Dan po dan, mjesec po mjesec naše vrijedne spremačice ocjenjivale su čistoću učionica u godišnjem natjecanju razreda. Marljivost i trud svih učenika 4.b razreda donijeli su ovogodišnju nagradu upravo nama. Nakon dugih pregovora i dogovora odlučili smo počastiti se jednom oproštajnom večerom.
U petak, 20.9 okupili smo se u restoranu Matanovi dvori gdje smo uz smijeh i priču zajedno objedovali. Ukusna hrana i dobro društvo, stvarno nismo mogli poželjeti bolju nagradu! Od ljetnih avantura, prisjećanja školskih anegdota, do strepnji i uzbuđenja koje nam budućnost nosi teme su bile nepresušne. Uistinu ove četiri godine bile su pune lijepih sjećanja. Čak i kad je zagustilo i kad bi se pustila pokoja suza zajedno smo to prebrodili i izgradili se u odrasle osobe kakve smo danas. Čudno je to kako smo od sramežljivih prvašića, kojima se sve u početku činilo zahtjevno, ali koji su bili spremni na izazove, došli do snažnih pojedinaca koji formiranim stavovima slijede svoje snove i grade ambicije. Uz stečeno znanje i beskonačnu podršku nastavljamo naše putovanje blagoslovom Duha Svetoga. Te koliko god smo bili nestrpljivi pobjeći od okova srednje škole, toliko ćemo nestrpljivi biti vratiti se po malu dozu energije kod prof. Sanje ili smijeha kod prof. Dalibora, popiti kavu s tetom Vesnom i Mariom i ‘baciti ćakulu’ s prof. Klaudijom, prof. Teom i prof. Sandrom, prisjetiti se bisera s bivšim razrednikom prof. Pranjićem, prof. Hrvojem i prof. Mirelom te baciti koju šalu s prof. Nižićem i prof. Ratkom, otići po savjet kod časne Viktorije i prof. Željke te baciti koju tricu s prof. Brankom.
Dani provedeni u ovoj gimnaziji bili su važan dio našeg odrastanja te zahvaljujući divnom osoblju izlazimo iz nje kao snažnije i pametnije osobe!
Međutim, ovo nije kraj našeg školovanja jer mi ljudi učimo cijeli život, kao što latinska izreka kaže: Nemo doctus nascitur! (Nitko se nije rodio učen!). Vođeni tom mišlju ne bojmo se učiti jer znanjem rastemo i u duhu i u duši.
Katarina Matulić,
Učenica Klasične gimnazije Ivana Pavla II.
