ŠKOLA S VELIKIM SRCEM
Naša je škola, uz još tri srednje i devet osnovnih škola škole u RH, nagrađena za inovativni model volontiranja mladih u srednjim školama tj. za volonterske inicijative u osnovnim školama. Svečanost dodjele ovoga velikog priznanja i nagrade „Otisak srca“ koju dodjeljuje Nacionalna zaklada za razvoj civilnoga društva održala se u Muzeju Mimara u Zagrebu, 14. prosinca 2015. Svečanosti smo nazočili, zajedno s ravnateljem Škole don Antom Sorićem. Nagradu je uz njega, u ime Volonterskog kluba „Kapljica“ primila učenica III. a razreda Marta Knežević, a uručile su im ih dr. sc. Vesna Vašiček, predsjednica Upravnog odbora Nacionalne zaklade, upraviteljica Nacionalne zaklade Cvjetana Plavša-Matić i voditeljica Razvojnog ureda Marija Boltek. Svaka nagrada uključuje 10.000,00 kuna za provedbu nagrađenog modela volontiranja / inicijative i plaketu „Otisak srca“. Prema riječima upraviteljice Nacionalne zaklade Cvjetane Plavša-Matić – volonterstvo je jedan od najsnažnijih elemenata koji doprinosi razvoju demokratskih promjena u društvu te je pokazatelj razvijenosti i socijalne kohezije u društvu. Predstavljanje nagrađenih inicijativa (za osnovne škole) i inovativnih modela (za srednje škole) bilo je prigoda da najranjivije i najslabije strane našeg društva sagledamo onako kako se ogledaju u očima našim najmlađih sugrađana. A kako je događaj u Zagrebu zabilježila Matea Kaleb? Pročitajmo!
Pronađi svoj ,,Otisak srca” / Matea Kaleb, III. a
Što znači pomoći? Što znači pomagati? Postoji li razlika? Ako postoji, koja je? Ali, možda najvažnije pitanje od svih je: je li vrijedno truda? Dopustite da Vam u ovom kratkom prilogu dokažem da jest.
Dana 14. prosinca probrani klasičari u društvu profesorice Elvire, časne sestre Viktorije i profesora Nižića uputili su se prema našem velegradu. Tamo nas je dočekao naš ravnatelj don Ante koji je bio toliko oduševljen što nas vidi da nam je dan odmah bio ljepši i topliji. Obzirom da smo bili u Zagrebu, toplina nije na odmet.
U 11:00 sati započinjao je program u zagrebačkom Muzeju Mimara gdje su se okupili predstavnici devet osnovnih škola i četiri srednje među kojima je i bila naša školica. Eh, da je školica! Školica u odnosu na broj učenika (možda), ali po djelima i srčanosti recimo skromno da smo sposobni dominirati ovom lijepom našom. Ha!
Uručivale su se nagrade Nacionalne zaklade za razvoj civilnog društva pod nazivom ,,Otisak srca” za inovativni model volontiranja mladih. Ima li ljepšeg i melodičnijeg naziva? Ne, nema! Našu nagradu primili su ravnatelj don Ante Sorić i Marta Knežević iz dičnog 3.a razreda. Dobili smo priznanje, plaketu i mnogo malih srdašaca za grijanje ruku (i tijela, i duše). To je neka vrsta napredne kemije koja je meni još uvijek misterij, a možda je u time i svrha stvari. Stoga, ne mogu reći više o tome.
E sad, bio bi red objasniti čemu (i kako) nagrada? Baš nama…! Naime, naša škola unutar svojih zidina već duži niz godina ima volonterski klub pod nazivom ,,Kapljica”. Ove godine u „Kapljici“ je preko trideset volontera. Ova se školska godina nekako lijepo otvorila kad su nam u posjetu bili Mađari i kad smo zajedno s njima spremali predstavu ,,Crvenkapicu” te je prezentirali djeci na Pedijatrijskom odjelu bolnice. Od tada barem dvoje naših učenika svaki vikend proboravi na Pedijatriji nekoliko sati. Osim Pedijatrije pomažemo starijima, boravimo s djecom i vrtićima… i rodila se ideja o inovativnom modelu volontiranja pod nazivom „Lutkarska patrola“. Ali – o tome, drugi put. Ukratko, naša škola ima jako veliko srce!
Možda sad koja kratka riječ o volontiranju općenito. Prvo, ne očekujte zauzvrat ništa. To je čar. Bit ćete obogaćeni duhom i srce će vam biti na mjestu. Drugo, ne vičite na sva zvona – djela će na kraju pokazati. Ako ste nekome odlučili pomoći, učinite to zbog toga što stvarno znate da mu je potrebna pomoć i vi ste u stanju pružiti je, a ne zato da vam se uz ime piše i dobročinitelj. Treće, ljubav nema granica, a pomaganje je unutar definicije ljubavi. Prema tome, pomaganje nema granice. Ravnajte se i po toj misli. Četvrto, cijena se ne može staviti na pomoć. Jedini način koji je ujedno i ispravni način je kroz bogatstvo srca, a ne džepa, pomagati. Ovako je došlo iz srca i samim time je iskrenije. S time bih zaključila današnju ljestvicu načela volontiranja za početnike (filozofsko pitanje: nismo li svi, naposljetku, samo početnici?).
Još Vas nešto zanima? Kontaktirajte Novu TV. Odgovorile (Marta, Petra i ja) smo na dana pitanja i reportaža je sastavljena.
P.S.
Ravnatelju, puno Vam hvala za tradicionalni zagrebačko-adventski ručak!
