Za učenike i mentore prirodoslovno-matematičkog područja, koji su na županijskim natjecanjima osvojili jedno od prva tri mjesta, Upravni odjel za društvene djelatnosti Zadarske županije organizirao je dvodnevni izlet
Za učenike i mentore prirodoslovno-matematičkog područja, koji su na županijskim natjecanjima osvojili jedno od prva tri mjesta, Upravni odjel za društvene djelatnosti Zadarske županije organizirao je dvodnevni izlet (17. – 18. rujna) u NP Risnjak i grad Slunj. Među njima su bili i klasičari-natjecatelji iz nastavnih predmeta matematike, kemije i geografije, njih osmero sa svojim mentorima.
U rano subotnje jutro 17. rujna, točnije već oko pet sati ujutro, krenuli smo s Branimirove obale na nagradni izlet. Izlet, i sve što sobom nosi, zaslužili smo osvojivši jedno od prva tri mjesta na županijskim natjecanjima u prošloj školskoj godini. S nama su bili i naši mentori. Nakon dva sata vožnje stigli smo u Josipdol, doručkovali, a potom se, siti i radoznali zaputili u NP Risnjak. Tamo nas je dočekala tiha, ali neopisivo lijepa priroda.
Uz pratnju vodiča krenuli smo stazom Leskom na kojoj je, svakih nekoliko metara bila pokoja poučna informacija. Stazu su okruživale zelene, cvjetne livade i visoka stabla, stvarajući u nama prekrasan osjećaj da smo dio te izvanredne prirode Nacionalnog parka.
Risnjak je dobio ime po zaštićenoj životinji koja ondje boravi – risu. No, to nije pravi hrvatski ris, jer je on izumro, već je to ris uvezen iz Rusije kako bi povratio izgubljeni sklad ovom dijelu Lijepe naše. Nakon trenutaka meditacije i uživanja u ovom nesvakidašnjem okruženju otišli smo do Broda na Kupi gdje su nam se pridružila još dvojica vodiča. Obilazak Delnica uslijedio je nakon obilnog ručka u hotelu Mance. Ondje smo vidjeli Popovićev mlin s početka 20. st. koji je kupio bračni par Mihalčić. Ljubazni domaćini su nam bili njihova praunuka i njezin suprug. To je bio prvi mlin na električnu energiju u Hrvatskoj čiji su arhitekti bili dva profesionalca iz Austrije. Često je zabluda da se oni prezivaju Popović. Naime, to im je bio samo nadimak zbog puno svećenika koje su imali u obitelji, a dan im je iz razloga što je bilo dosta ljudi s istim prezimenom u mjestu. Uputili smo se potom u kuću Rački gdje smo se upoznali sa skromnim i teškim načinom života kojim su živjeli naši preci prije samo sto godina. Nakon male pauze u kojoj smo samostalno razgledavali i istraživali Delnice uputili smo se u hotel na večeru prepričavajući doživljaje, ali i radujući se odmoru.
U nedjelju, 18. rujna, oko 10 sati, uputili smo se prema sljedećem odredištu – Ogulinu. Ondje smo, najprije, posjetili Zavičajni muzej smješten u starom Frankopanskom kaštelu. U Etnografskom odjelu vidjeli smo predmete koji pripadaju tradicijskoj kulturi našeg naroda i davnoj prošlosti Hrvata poput narodnih nošnji, pokućstva i posuđa. Vidjeli smo i alpinističku zbirku o planinarstvu i alpinizmu u Hrvatskoj, arheološku zbirku, spomen sobu Ivane Brlić Mažuranić i povijesnu zbirku tj. ćeliju br. 6 u kojoj je dva puta bio zarobljen Josip Broz Tito. Nakon zavičajnog muzeja uputili smo se prema Đulinom ponoru u kojemu svoj tok završava rijeka Dobra, a naziv je dobio po djevojci Đuli ili Zulejki koja se prema legendi u njega bacila zbog ljubavi. Prošetali smo do vrela Cesarovca kraj Crkve sv. Križa i prošli kroz park kralja Tomislava. Vrelo Cesarovac spomenik je izgradnje prvog vodovoda u Ogulinu na kojemu se može piti voda koja navodno pomlađuje. Posjetili smo i Crkvu sv. Marije u Oštarijama koja je poznato Marijansko svetište, a zatim i umjetno jezero Sabljaci. S tog jezera otišli smo natrag u hotel „Josipdol“ gdje smo ručali, a nakon ručka polako se uputili prema Slunju. U Slunj smo došli oko 16.00 sati i odmah krenuli u razgledavanje Rastoka. Rastoke su nastale na utoku rijeke Slunjčice u Koranu, a naziv su dobile po tome što se voda rastače preko sedrenih barijera. U Rastokama još uvijek (u kućicama na vodi) živi dvadesetak obitelji koje su se u prošlosti bavile, uglavnom, mlinarstvom. No, danas je tamo vrlo malo mlinova u funkciji. Mi smo, ipak, posjetili mlin bake Kate koja nam je pokazala njegove dijelove i pojasnila kako radi.
U samo dva dana toliko smo toga vidjeli, čuli, naučili, doživjeli. Svojim smo se kućama vratili s čvrstim uvjerenjem da ćemo se i u ovoj školskoj godini truditi, učiti, natjecati … a onda, valjda, i – zaslužiti još pokoji ovakav nagradni izlet.
Tina Marketin, III. a
Anđela Čirjak, III. b
