Kad klasičari nastupaju ori se Zagrebom „Dalmatinac sam …
Bila je subota, 14. svibnja. Lijeno, svibanjsko jutro. Nadajući se da će nas zagrebački domaćini barem upola dobro ugostiti kao prošle godine osječki, krenuli smo na put u pratnji pedagoginje s. Mirjam i našeg dragog prof. Pehara. Bilo je 10 ujutro. Iako smo navikli na rano ustajanje, ipak nam nije bilo dovoljno sna pa smo svakih 10-ak zadrijemali opijeni jutarnjom vrućinom. Malo bi se razbudili, raspjevali kao ptičice na ličkim stablima pored kojih smo prolazili. Odjednom ugledasmo… Zagreb- Lučko! Napokon! Zauzevši svoja mjesta uz prozore, došli smo do zgrade HNK-a gdje smo izašli iz autobusa
Noseći haljine postajali smo vrlo skeptični shvativši da je dan prevruć za naše duge satenske odore. Sunce je pržilo, a metropola puna klasičara! Došli smo do Klasične gimnazije u kojoj smo bili smješteni i u kojoj se za par sati trebao „dogoditi“ koncert tj. Smotra zborova katoličkih škola. Dočekale su nas dvije simpatične mlade časne sestre i uputile prema učionici u kojoj nas je na ploči dočekala – matematika. Dvadesetak metara od ulaza u gimnaziju, u njenom dvorištu nalazio se šator – dvorana preuređena za Smotru. Dok smo imali tonsku probu, usred naše ”Mamma mia” pojavili su se i splitski klasičari. Bilo je pakleno vruće ali nismo se dali smesti. Pjevali smo osrednje čuvajući se za nastup (a i da ne pokažemo Splićanima sve što možemo). Nakon probe, uputili smo se prema Pizzeriji u kojoj nas je čekao ručak. I tako – bježeći od zagrebačkog sunca i gladni, pohitasmo se najesti pjevušeći „Money, money“ jer smo mi ipak ABBA fanovi. Cijela pizza, mmm! Noseći još po koji kilogram više u želudcima, gubili smo se zagrebačkim osunčanim ulicama do 17 h. Povratkom u školu, shvatili smo da je pametnije da odjenemo naše, materijalom bogate haljine prije nego nastane gužva u učionici. Šetkali smo hodnikom, ljenčareći i čekajući upjevavanje koje je stupilo na snagu tek oko 17 i 30. Ženski dio u petama i muški (Emanuel i Marcijan) uputio se na svoja mjesta. Smotra je počela. Otvorio ju je toplim riječima pomoćni biskup zagrebački, dr. Ivan Šaško, a dobrodošlicu nam poželjela ravnateljica Gimnazije s. Elizabeta.
Prvi je nastupao dubrovački zbor koji broji tek 15- ak članova. Pjevali su tri pjesme i zaista lijepo otvorili VIII. Susret zborova katoličkih škola. Uslijedila je IKG Osijek, čiji nas je zbor osvojio svojom interpretacijom pjesama ”Dotakni me usnama” i ”Africa”. Pazinski kolegij otpjevao je samo dvije (ali vrijedne) pjesme. Tada je naša malenkost stupila na pozornicu. Samouvjereno kročeći, stali smo u 3 reda, osmjehnili se HTV- ovoj kameri i publici. S par riječi, publici su se obratile učenice Marina Matacin i Lucija Grabovac. Krenuli smo s hitovima grupe ABBA – „Mamma mia“ te „Money, money“. Mislim da smo publiku osvojili izvedbom pjesme ”Oče naš” koju je uglazbio naš prof. Pehar. Zadarska Mariah Carey (čitaj: Lucija Dežmalj) uzela je mikrofon te je u zanosu otpjevala tu prekrasnu pjesmu čije su riječi svima poznate. Zadovoljni nastupom, s osmjehom na licima vratili smo se na svoja mjesta. Uslijedili su potom Katolička klasična gimnazija iz Virovitice te domaćini – Ženska opća gimnazija Družbe sestara milosrdnica iz Zagreba (a, mi smo mislili da naša škola ima dugo ime). Nakon njih, pozornicu su zauzeli mnogobrojni Splićani, još mnogobrojniji Sinjani te za kraj – Nadbiskupska klasična gimnazija iz Zagreba.
Po završetku Smotre u dvorištu su nas dočekali kolači te smo za siromašne obitelji udijelili par kuna od svoga džeparca i osladili se. Slavonci su napravili pravu feštu u dvorištu škole, a mi smo im se pridružili. Smiješnim stihovima uveseljavali su kolo koje nitko zapravo nije znao plesati. Bilo je vrijeme za rastanak. Tužni, odvojili smo se od kola i sjetno mahnuli svima, i našim učenicama koje studiraju u Zagrebu Kristini, Blanki, Antoniji i Ani koje su nas došle poslušati i tako se sjetiti svojih srednjoškolskih dana. Vračajući se prema autobusu pjevali smo dalmatinske pjesme od kojih su se orile zagrebačke ulice, a koje smo nastavili pjevati sve do polovice puta kada nas je svladala vruća večer, umor, pucanje glasa i dehidracija. Dan je bio savršen, za pamćenje! Hvala svim klasičarima, njihovim profesorima i zborovođama! Do viđenja na IX. Smotri!
Marijana Oštrić, II. b i Antonija Krišto, II.a
