Jutarnje zrake polako su budile novi dan. Naizgled uobičajena zora spremala je veliko iznenađenje. Oko 30 000 mladih toga je jutra krenulo na Susret hrvatske katoličke mladeži. Stotine autobusa upalilo je svoje motore i zaputilo se u povijesni grad, Sisak.
SUSRET HRVATSKE KATOLIČKE MLADEŽI U SISKU, 5. i 6. SVIBNJA
„U SVJETLOSTI HODIMO!“
(1 Iv 1,7)
Jutarnje zrake polako su budile novi dan. Naizgled uobičajena zora spremala je veliko iznenađenje. Oko 30 000 mladih toga je jutra krenulo na Susret hrvatske katoličke mladeži. Stotine autobusa upalilo je svoje motore i zaputilo se u povijesni grad, Sisak.
I mi klasičari smo odlučili otići na Susret. Krenuli smo u nepoznato. Nismo znali što nas čeka, kako će vikend koji nas očekuje proći, ali svi smo imali isti cilj: doživjeti snagu i moć Susreta. Većina klasičara je otišla s grupama iz svojih župa, ali nas šest cura otišlo je sa s. Mirjam i s. Viktorijom. Potpuno se razdanilo kad smo bili na vratima Siska gdje su nas, kao i ostale, dočekali volonteri i usmjeravali kuda treba ići. Svi Siščani su bili jako susretljivi i dragi. Nepregledne kolone mladih krenule su u procesiju. Misno slavlje u kasnim popodnevnim satima bilo je jedno od ljepših iskustava. Tolika snaga i energija vladala je nad nama mladima. Srca su nam bila ispunjena ljubavlju, a lica puta osmijeha. Teško je opisati osjećaje koji su nas preplavljivali. Tisuće i tisuće mladih oko mene, i ja s njima, slavilo je Boga i gromoglasno pjevalo himnu Susreta. Bez ikakvih predrasuda – upoznavali smo. Bili smo spremni pružiti ruku i uputiti srdačan osmijeh svakome kome je bilo potrebno. No, naše oduševljenje nije prestalo završetkom Sv. mise. Obitelji domaćina bile su nam posebno otkriće. Primili su nas u svoje domove kao da smo njihova djeca. Pobrinuli su se da nam ništa ne fali, ali najvažnije od svega – podijelili su s nama svoju ljubav.
A, mladi kao i svi mladi. Odlučili smo ”proučiti” kako Sisak izgleda noću. Ulicama zamračenog grada susretali smo raspjevanu i rasplesanu mladež.
Nedjeljna Sv. Misa, također predivna, ostat će nam još dugo u pamćenju. Predvodio ju je naš zadarski nadbiskup mons. Želimir Puljić koji je uputio vrlo lijepe riječi nama mladima. Poseban doživljaj bio je vidjeti i čuti predstavljanje župa tj. poslušati što svaki mladi predstavnik svoje župe ima za poručiti. Osjećala sam se počašćeno kad su me odabrali da predstavim svoju školu – sve nas. Nakon što smo se svi predstavili i primili blagoslov otišli smo svojim kućama s novim motom – pokretačkom duhovnom snagom: ”Hodimo u svjetlosti!” I – hodimo! – zvoni mi još u ušima i u duši!
Ivana Rudić, II. a