Petak je definitivno dan za slavlje. S tim bi se naročito složila gospođa Josipa koja je u Domu umirovljenika, 20. siječnja, proslavila, čak, 100-ti rođendan.
„RADOST DIJELIM JA SA SVIMA …”
Petak je definitivno dan za slavlje. S tim bi se naročito složila gospođa Josipa koja je u Domu umirovljenika, 20. siječnja, proslavila, čak, 100-ti rođendan. Dvorana u Domu je bila pretijesna za primiti brojne uzvanike. Nas nekoliko klasičara, uz pratnju pedagoginje s. Mirjam i prof. Katić, okupili smo se i nakon drugoga sata uputili barkicom do Doma kako bi baki Josipi taj dan učinili još veselijim. Poveli smo i Filipa Gulana koji svira gitaru, nekoliko grlenih zborašica i naše glumce koji su, zajedno s pedagoginjom, pripremili malu predstavu.
Po dolasku smo se smjestili u jednu pomoćnu prostoriju uz slavljeničku dvoranu kako bi se pripremili, a pogotovo naša ”sv. Rita”, odnosno učenica Matija- Lidija Milin, koja je glumila u predstavi. Slavljenica je sjedila na čelu stola, a iznad nje je pisalo: ”Radost dijelim ja sa svima, a tek mi je 100 godina” i moram priznati da zaista izgleda puno mlađe. Naša je publika postajala sve nestrpljivija, pa je bilo vrijeme da počnemo s programom. Za početak su naši maturanti Filip, Marko i Ivan odigrali kratki skeč, predstavili nas i upoznali ih s programom. Nakon toga su naši pjevači otpjevali par pjesama, uz obaveznu “Sretan rođendan ti …” i tako razveselili i u pjesme uključili i ostale uzvanike, a tada je došlo vrijeme za predstavu. Učenica Božica Brkljača glumila je djevojku koja se moli sv. Riti i od nje traži da joj pošalje lijepog, zgodnog, dobrog i pristojnog dečka za kojega bi se udala. No, na njenu žalost, prilaze joj samo “propalice”. Kad joj se učinilo da joj konačno prilazi onaj pravi – on je s ružom u ruci prišao sv. Riti. Predstava je nasmijala publiku, pa tako i baku Josipu kojoj smo poklonili ružu, a onda smo se svi udružili i opustili. Neki od hrabrijih uzvanika su nam se i pridružili i bez obzira na poodmakle godine zajedno s nama zaplesali (čak i u kolu), ali i zapjevali. Zaključili smo da je najdraža pjesma starijih generacija, barem je tako bilo tog dana u Domu, ”Pjevaj mi, pjevaj sokole” koju smo više puta otpjevali. Naš Marko Brkljačić zasvirao je na diplama, a kasnije mu se pridružio i jedan od uzvanika, koji, Markovim riječima, ima posebnu tehniku puhanja pa se, gle, uopće nije zapuhao svirajući. Nakon toga smo se osladili rođendanskom tortom, zapjevali još nekoliko pjesama, fotografirali za uspomenu te se uputili svojim kućama s osmjehom na licu. Osmjeh je ostao i na licu bake Josipe, ali i svih onih koji su sudjelovali u ovom rijetkom slavlju. “Blaženije je davati nego primati” pa makar i to malo veselja koje smo unijeli ovoga neobičnog petka u Dom umirovljenika. S nama bi se, sudeći po plakatu iznad njene glave, zasigurno složila i gospođa Josipa. Poželimo joj isto ovakvo slavlje za godinu dana. Mi smo sami sebe pozvali!
