Nakon prvoga sata, oni koji su mogli, a bilo nas je sedmero, uputili smo se do Gradske straže gdje će se održati radionica iškog lončarstva.
PEPI – POSLJEDNJI IŠKI LOPIŽAR
Trebalo nas je biti više, ali toga su se dana pisali ispiti.
Nakon prvoga sata, oni koji su mogli, a bilo nas je sedmero, uputili smo se do Gradske straže. U organizaciji Muzejsko-pedagoške službe i Etnološkog odjela Narodnog muzeja tamo će se održati radionica iškog lončarstva. Moramo priznati da o ovom starom zanatu koji je značajan dio hrvatske kulturne i povijesne baštine ništa nismo znali. A Iž nam je tako blizu.
Na vratima Gradske straže dočekao nas je muzejski pedagog ali i gosp. Predrag Petrović Pepi koji je vodio radionicu izrade tradicionalne iške keramike. Iška keramika od ostalih se razlikuje po tome što se koristi nisko ručno lončarsko kolo. Ono se gotovo nigdje više ne upotrebljava, a na njemu se posuda doslovno gradi od slojeva glinenih “valjušaka”.
Sve smo gledali svojim očima. Gosp. Pepi je, dok je „zidao“ posudu objašnjavao kako se što radi. Kako i ne? On je, zapravo, posljednji iški lopižar.
Naučili smo da se u iškom lončarstvu glina miješa s kalcitom, te se peče na vatri.
Iz njegovih ruku nastaju tradicijski uporabni predmeti. Glinene posude se na kraju ukrašavaju jednostavnim ukrasima. Imali smo se priliku i mi okušati ali radije nismo. Nije to baš lak posao. No, pobjeđuje ljubav prema tradiciji i njenom očuvanju. Od toga dana znamo ono što do tada nismo znali.
Inače, ovo nije prva suradnja Narodnog muzeja Zadar i naše škole. Nadamo se da će takvih suradnji biti još.