Predavanju „Blaženi Alojzije Stepinac, propovijedi, govori, poruke, 1941. – 1946.” smo nazočili i mi, učenici Klasične gimnazije, zajedno s nekolicinom učenika iz ostalih zadarskih srednjih škola
„Ljubiti pravdu, a mrziti nepravdu!“
Prošloga je petka u povodu Županijskih dana u Gradskoj loži održano predavanje mons. Juraja Batelje na temu: „Blaženi Alojzije Stepinac, propovijedi, govori, poruke, 1941. – 1946.”. Ovim je predavanjem mons. Batelja zapravo predstavio istoimenu knjigu čiji je priređivač. Predavanju smo nazočili i mi, učenici Klasične gimnazije, zajedno s nekolicinom učenika iz ostalih zadarskih srednjih škola
Blaženi Alojzije Stepinac, zagrebački nadbiskup i kardinal, koji je proglašen blaženim 1998., smatra se jednim od velikana Katoličke Crkve u Hrvatskoj. Za života je uvijek otvoreno govorio o svim temama koje su bile aktualne među ljudima, a posebno o Crkvi. Govorio je o svecima, o milosrđu, o čistoći i djevojačkom poštenju, o radnicima i vojnicima naglašavajući Zakon Božji. „Bez obzira o kome se radilo, Alojzije je uvijek pokazivao životnu snagu katoličke vjere i ponos kršćana koji su činili dobro za Crkvu“ – naglasio je u uvodnim riječima dr. Juraj Batelja.
Osim toga, dr. Batelja, inače izvanredni profesor Katoličkoga bogoslovnog fakulteta Sveučilišta u Zagrebu, govorio nam je i o komunizmu i najtežim trenucima Stepinčevog života u kojemu se očituje njegova veličina i vjera. To je posebno došlo do izražaja tijekom suđenja. Tako je 11. listopada. 1946. kazao kako je Komunistička partija njegov tužitelj te kako mu se sudi zbog toga što nije pokleknuo pred zahtjevima komunizma i kazao ‘amen’ na sve loše što se radilo. Kada su ga osudili ‘u ime naroda’ poručio je kako je glavno što nije osuđen u ime Presvetog Trojstva za izdaju Crkve. Stepinac, naime, pita hrvatski narod: “Hoćete li izgraditi temelje svojoj sreći? Temelje svojega života? Evo vam odgovora: “Jedini temelj je samo jedan – Isus Krist.” Umro je radi ljubavi prema Kristu. “Jedinstvo u narodu i Crkvi je jedinstvo srdaca” – govorio je zalažući se za to jedinstvo, za slogu i jedinstvo Hrvatskog naroda. Iz Stepinčevog života očituje se njegova neizmjerna veličina. Dr. Batelja je naglasio kako javnost mora znati da iz njegovih sudskih spisa nedostaje 75 dokumenata, te kako su ti spisi prekrajani u razdoblju od 1983. do 1985. godine.
Dr. Juraj Batelja nam je na kraju poručio: “Danas smo svakodnevno u velikim kušnjama, no postoji jedinstven recept za sve bolesti i kušnje koje nam prijete, a to je okretanje Kristu Gospodinu koji je jedini put i dostignuće Božjem zagrljaju.” Lijepo bi bilo čuti – istaknuo je – da smo formirani u stavu Stepinčeve vjere i da radimo onako kako je on to činio, a to je: “Ljubiti pravdu, a mrziti nepravdu!”
Maja Čižmek Kovač, 1. a
Stepinčeve izjave
Kardinal Steplnac, 1940.: “Došlo, dakle, što mu drago u ovim žalosnim vremenima, mi nećemo nikada sagnuti glavu pred zlom koje se širi, pred lažnim duhom vremena, koje je protivno Bogu… I ja vam dovikujem na domaku oluje koja prijeti čitavom svijetu: Ohrabrite se i budite jaki u vjeri, koju očevi vaši ispovijedaju već 1.300 godina…” (ib. s. 200).
Kardinal Stepinac, 1941.: … Svaki dan gledamo nove proglašene odredbe, jedna stroža od druge, koje pogađaju kao krive čisto nevine osobe… Da se osobama tuđe narodnosti oduzima svaka mogućnost samoodržanja i da im postavlja jedan sramotni znak, to spada na čovječnost i na ćudoređe. I moralni zakoni ne vrijede samo za pojedince nego i za one, koji vrše vlast u državi… Osim toga, treba smatrati, da djeca u dobi razvitka pogođena ovim mjerama, da će u njima ukorijeniti osjećaj osvete i kompleks manje vrijednosti, a to će imati sudbonosni utjecaj na njihov psihološki odgoj. Da li mi posjedujemo pravo, da počinjamo sličan atentat protiv ljudske ličnosti?” (iz prosvjednog pisma ministru unutarnjih poslova dr. A. Artukoviću, 23.5.1941., Cavalli, 1947., s.163).
Kardinal Stepinac, 1942.: … Svaki narod i svaka rasa, kako se danas odrazuje na zemlji, imade pravo na život dostojan čovjeka i na postupak dostojan čovjeka… Zato je katolička Crkva uvijek osuđivala, a i danas osuđuje nepravdu i nasilje koje se počinja u ime klasnih, rasnih i narodnosnih teorija… Ona bi se iznevjerila svojoj zadaci, kad ne bi s istom dosljednošću dizala i danas svoj glas na obranu sviju koji se žale na nepravde…” (iz propovijedi u katedrali u Zagrebu, 25.10.1942., Benigar, 1974., s. 442).
Kardinal Stepinac, 1943.: …Svaki bez obzira na rasu ili narodnost, ili bez obzira na druge razlike, nosi u sebi pečat, obilježje Boga Stvoritelja i ima svoja vlastita prava, u koja nitko ne smije dirati, ograničavati ih silom” (Benigar, 1974., s. 440).
Nadbiskup Stepinac, 1946.: “Neki su dokumenti falsificirani; slike na kojima me prikazuju, da dižem ruku na fašistički pozdrav i da sam prisustvovao oproštaju hrvatske legije, koja je išla na Crno more; niti sam prisustvovao tom oproštaju, niti sam fašistički dizao ruke” (sadržaj jedine note koju je napisao na procesu 1946. godine, Beluhan, 1967., s. 127).
Nadbiskup Stepinac, 1946.: … Hrvatski narod se plebiscitarno izjasnio za hrvatsku državu i ja bih bio ništarija, kad ne bih osjetio bilo hrvatskog naroda, koji bijaše rob u bivšoj Jugoslaviji…” (iz obrane pred sudom, Benihar, 1974., s. 584).
Kardinal Stepinac, dva mjeseca pred smrt: … Sveti Ciprijan je dao svom krvniku 25 zlatnika prije nego što mu je ovaj rastavio glavu od tijela. Ja nemam zlata. Sve što mogu ja dati je molitva za onoga, koji će me u smrt otjerati, da mu Gospodin oprosti i dadne vječni život, a meni daruje mirnu smrt… Ja ću uz Božju milost svoju dužnost do kraja ispuniti, bez mržnje protiv ikoga, ali i bez straha pred bilo kime…” (Bauer, 1979., s. 152).
(preuzeto sa http://www.zupacernik.hr/stepinac/index.php?option=com_content&view=article&id=27:citati-stepinac&catid=4:citati&Itemid=18)
