“Ustao je prorok Ilija kao oganj, riječ mu plamtjela kao buktinja…” (Sir 48,1)
Početak školske godine 2009./2010. dočekali smo već tradicionalnom trodnevnom duhovnom obnovom. U samostanskom kompleksu «Karmelu sv. Ilije» boravili smo i duhovno se okrijepili pod vodstvom karmelićanina o. Zlatka Pletikosića
Već prve večeri voditelj duhovne obnove o. Zlatko nas je sakupio te molitvom uveo u «prostor duha» i temu obnove “Biti prorok” s ciljem posješćivanja uloge proroka nekad i danas.
Dani duhovne obnove bili su ispunjeni molitvom i razmišljanjem osobito o sv. Iliji koji je snagom svoga proročkog poziva iznosio pred sinove Izraelove bitne istine vjere i morala. On je bio oruđe u Božjim rukama. Po njemu Bog je podržao židovski narod u pravoj vjeri, kad državne vlasti napuštaju pravoga Boga da bi opravdale svoje političke planove. Ilija je u Starome zavjetu vatreno revnovao za vjeru u jednoga pravoga Boga Jahvu. Za tu se istinu prorok Ilija cijeli svoj život i borio.
Život proroka Ilije bio je buran a što se najbolje može ilustrirati kroz njegovu borbu s Ahabom i njegovom ženom Izabelom. Sam Ilija opisuje svoj odnos s Bogom, odgovarajući na Božji upit koji mu je bio postavljen na brdu Horebu, sljedećim riječima: „Revnovao sam gorljivo za Jahvu, Boga nad vojskama, jer su sinovi Izraelovi napustili Tvoj savez, srušili Tvoje žrtvenike i pobili mačem Tvoje proroke. Ostao sam sam, a oni traže da i meni uzmu život.“ (1Kr 19,10). Snažno se i odlučno borio protiv idolopoklonstava (boga Baala), poznat je i po čudesima koja je činio. I u današnje vrijeme može nam biti uzorom borbe protiv idolopoklonstva kad sve više suvremeni kršćani stvaraju vlastite bogove o kojima ovise i postaju robovi hirova i trendova.
Prorok mora prorokovati jer Božji poziv doživljava kao nutarnji poriv kojeg, kad bi se odrekao, odrekao bi se samoga sebe. Prorok mora plivati protiv struje. Mora pozivati na obraćenje u zgodno i nezgodno vrijeme. Mora gledati kako njegovo prorokovanje nema uspjeha, već naprotiv ima otpora. Mora biti spreman da za svoje prorokovanje neće biti nagrađen, jer prorokovanje uključuje kritiku, govor o onomu što ljudi ne žele slušati. Ljudi se tome redovito protive te nastoje proroka ušutkati, ukloniti. Oni vole ‘proroke’ koji im podilaze, koji ih zabavljaju i ne pozivaju na obraćenje…..
Obnovljena duha i osnaženi proživljenim zajedništvom i novim spoznajama o ulozi proroka u životu i radu vratili smo se svakodnevnim obvezama zahvalni ravnatelju koji nam je omogućio ovakav susret.
