Na nagradnom izletu od Cresa do Lošinja

Mala odiseja Cresom i Lošinjem

 

Dana 23. rujna 2017. rano ujutro, na Liburnskoj obali, ispred putničkog broda Mala sirena okupio se pozamašan broj učenika Zadarske županije, koji su osvojili jedno od prva tri mjesta na natjecanjima iz »prirodnih« predmeta, te njihovih mentora. Odredište su ove godine bili  prekrasni jadranski otoci Cres i Lošinj. Na nagradnom izletu bili smo i mi, klasičarke Ana Kardum i Blanka Marketin, te naše mentorice prof. Željka Jadrošić i prof. Katica Negro Kovačević, te prof. Hrvoje Mađar.

 

DAN PRVI

Nakon ugodne dvosatne vožnje brodom stigli smo u luku Malog Lošinja. Uzeli smo svoje putne torbe i zajedno s vodičima, prebacili se u dva autobusa. Zanimljivo je da su u jedan cijeli autobus stali učenici gimnazije Jurja Barakovića i gimnazije Franje Petrića, dok su ostale škole bile u drugom autobusu. Zauzeli smo svoje položaje i uputili se prema Cresu, koji nam je po planu bio prvi na redu za razgledavanje. Cres je, uz Krk, jedan od najvećih otoka Jadranskog mora, no nažalost i najrjeđe naseljenijih. Nekad je bio povezan s otokom Lošinjem tankom prevlakom, no kasnije je prokopan kanal kojim su otoci odvojeni. Vozeći se do samog grada Cresa uočili smo kako su klima i vegetacija dosta slične našoj, te su nas većinu puta pratili borova šuma i maslinici. Vidjeli smo glavni izvor pitke vode na otoku –  Vransko jezero.

Ubrzo smo stigli u sam grad Cres, tipičan primorski otočni gradić. Dočekao nas je okupan suncem što je bilo odlično za laganu šetnju. Tamo smo posjetili samostan i muzej sv. Frane, gdje se čuvaju izrazito vrijedni primjerci raznih umjetnina, skulptura, te liturgijskih knjiga. Posebno nas se dojmio  lijepo uređeni vrt samostana u kojem smo uz lijepe skulpture vidjeli  i sunčani sat, napravu koja promjenom položaja sunca na nebu pokazuje približno vrijeme. Vidjeli smo i crešku župnu crkvu sv. Izidora, njihova zaštitnika grada. I kao zadnje po redu za razgledavanje u samom gradu Cresu, posjetili smo kuću u kojoj se rodio Frane Petrić, a  koja danas ima funkciju Gradskog muzeja, u kojem su izložena brojna umjetnička djela. Nakon razgledavanja imali smo i nešto slobodnog vremena, koje smo, naravno, iskoristili za jednu kavu pokraj creške gradske ure i lijepe male fontane. Posjet Cresu završio je finim ručkom, u restoranu tik do mora.

Naše sljedeće odredište bilo je zanimljivo malo mjesto Osor, koje se nalazi u samoj blizini otoka Lošinja. Ima svega 70 stanovnika, no turizam ga ipak uspijeva ljeti održati na životu, mada smo, nažalost, u šetnji mjestom vidjeli kako neki restorani na svojim vratima imaju obavijest da su zatvoreni zbog manjka osoblja. Pogledali smo i osorsku arheološku zbirku, te čuli kako je sv. Gaudencije, osorski biskup i zaštitnik prema legendi, s otoka Cresa i Lošinja potjerao sve zmije otrovnice, kojih zaista ni dandanas nema na ovim otocima. Nakon te lagane šetnjice ulicama Osora po lijepom vremenu, koje nas je pratilo cijeli dan, krenuli smo natrag prema Malom Lošinju. Bili smo smješteni u predivan hotel Vespera, s pogledom na more, i naravno bazenom. Nakon čekanja na recepciji zbog rasporeda po sobama, smjestili smo se i otišli na večeru, gdje nas je dočekala ogromna i raznovrsna ponuda ukusne hrane, što nam se, naravno, jako svidjelo.

Blanka Marketin 4.a

DAN DRUGI

Drugi dan našeg izleta otišli smo u Veliki Lošinj gdje smo, nakon kratkog obilaska mjesta, posjetili institut Plavi svijet. Institut je osnovan krajem 1999. godine, te djeluje na Lošinju, Murteru i Visu. Bavi se očuvanjem ekosustava Jadranskog mora, posebice dupina i kornjača –  za ozlijeđene kornjače postoji i rehabilitacijski centar. Djelatnica instituta održala nam je kratku, ali jako zanimljivu prezentaciju o dupinima, njihovim vrstama i načinu života. Zatim smo se busom zaputili do Malog Lošinja koji je, vjerovali ili ne, veći od Velikog Lošinja. Tamo smo obišli muzej Apoksiomena, jedini muzej u svijetu posvećen samo jednom objektu, točnije rečeno skulpturi. Moderan i neobičan kakav je, muzej je bio jednostavno fantastičan.

Na ulazu smo morali obući navlake preko cipela, te smo se kroz bijeli hodnik popeli u prvu sobu. Ondje je bilo vrlo hladno jer soba predstavlja dubinu mora i atmosferu u kojoj je Apoksiomen pronađen. Na zidovima mogli smo vidjeti kako je kip izgledao netom izvađen iz mora, te smo čuli nevjerojatnu priču kako su znanstvenici saznali prije koliko je godina završio u moru. U Apoksiomena je, naime, kroz rupu u nozi ušao mišić, te je u njemu savio gnijezdo i napravio smočnicu. Ostatci biljaka, koje je unio, ostali su sačuvani u kipu, te su metodom datiranja, uz pomoć poluraspadanja radioaktivnog ugljika: C-14, znanstvenici odredili vrijeme njegova silaska u more. Sljedeća je soba, uključujući i pod i zidove i strop, bila presvučena tepihom koji prikazuje alge i drugu morsku vegetaciju. U njoj smo pogledali kratki filmić o pronalasku i restauraciji kipa, koja je potrajala dugih sedam godina. Iza toga slijedila je Žuta soba, koja je cijela oblijepljena člancima iz novina o kipu, njegovu nalaženju, gradnji muzeja i sl. Na posljetku smo ušli u sobu gdje je smješten Apoksiomen, tzv. Bijelu sobu. U svijetu postoje još četiri prikaza atlete poslije natjecanja, ali lošinjski je najbolje očuvan, te ima najviše detalja (uvojci kose, nokti na rukama i nogama itd.). U Bijeloj se sobi ne smije fotografirati, ali zato u drugim sobama postoje prozorčići kroz koje se vide dijelovi kipa. U zadnjoj sobi postavljen je veliki prozor s pogledom na lošinjsku luku.

Nakon muzeja ručali smo u mjesnom restoranu, a uskoro je počela i kiša, no uspjeli smo manje-više suhi doći do broda. Uslijedilo je 2 i pol sata ugodne vožnje prema Zadru. Na kraju zahvalili bismo Zadarskoj županiji koja ne zaboravlja svoje darovite učenike te ih redovito nagrađuje zanimljivim i dobro osmišljenim izletima.

 

Ana Kardum, 2.b

 
 

Više iz rubrike Događanja

 
 

Share this Post