Na kršćanskim i hrvatskim korijenima

U petak, 19. studenog 2010., učenici I. a i I. b razreda bili su, u pratnji svojih razrednika, na jednodnevnom stručnom izletu u Saloni, Solinu i Splitu

 

UČENICI PRVIH RAZREDA NA STRUČNOM IZLETU

 

U petak, 19. studenog 2010., učenici I. a i I. b razreda bili su, u pratnji svojih razrednika, na jednodnevnom stručnom izletu u Saloni, Solinu i Splitu

 

 

U prvom dijelu dana učenici su se upoznali s ruševinama starog Solina, od kojih je tek dio dobro istražen, ali i ovo, što je otkriveno, dostatno govori o veličini i značenju tog antičkog grada. Vidjeli su velika gradska vrata, forum, gradski crkveni centar s dvojnim bazilikama, krstionicu i oratorij te najinteresantniji dio starokršćanske Salone, a to je starokršćansko groblje pod vedrim nebom – MANASTIRINE.

Mnogi od njih do tada nisu imali priliku upoznati ovaj, nekad, pravi kulturni, trgovački, politički  i vojni centar, a u prvim stoljećima naše ere crkveno središte. Hrvatsko ime Solin, od latiniziranog naziva Salon, ima korijen u ilirskom jeziku. Salona se u povijesti spominje prvi put 119., prije Krista, za rata Ilira i Rimljana kada je nakon građanskog rata između Cezara i Pompeja bila promaknuta na čast kolonije, pa se službeno naziva «Colonia Martia Julia Salona». Međutim, neki mu stavljaju početak u IV. st. prije Krista.

U prvim stoljećima poslije Krista ovdje se doseljavaju mnogi istočnjaci, a među njima i vjesnici Evanđelja, koji u Saloni organiziraju kršćansku općinu čiji razvoj započinje sredinom III. st., s prvim salonitanskim biskupom Venancijem. Dioklecijanovim progonima, u Saloni je 304. g. stradao veliki broj kršćana među kojima najugledniji član kršćanske zajednice podrijetlom iz Sirije biskup Domnia, kasnije sv. Duje, zaštitnik grada Splita.

Slavno razdoblje salonitanske povijesti počinje nakon Milanskog edikta. U Saloni se razvija snažna kršćanska zajednica, a početkom V. i u VI. st. grade se i brojne crkve. Grad je porušen od Avara i Slavena oko 614., a preživjelo stanovništvo, koje je uspjelo pobjeći, sklonilo se na obližnje otoke i u Dioklecijanovu palaču odakle je počeo život novoga grada, današnjeg Splita.

Potom smo  posjetili GOSPIN OTOK u Solinu, prvo naselje Hrvata u ovom kraju na kojemu su prema pretpostavkama hrvatski knezovi utvrdili svoje stanove slično kao onamo iza Karpata: nasipom i zidovima od pletenog pruća, kolja i drva……. Naime u X. st., na mjestu današnje Crkve, hrvatska KRALJICA JELENA sagradila je dvije Crkve: Blažene Djevice Marije i sv. Stjepana. Splitski kroničar Toma Arhiđakon kaže kako  su se u predvorju Crkve sv. Stjepana pokapali hrvatski kraljevi, a i više srednjovjekovnih dokumenata spominje ove dvije crkve koje su kao i grobovi pretrpjeli haranje Tatara u XIII. st., koji ipak nisu srušili crkve, jer se ona Gospina spominje još za Mladena Šubića 1342. Obje, prema spomenutom dokumentu, postoje još koncem XIV. st. Po svoj su ih prilici porušili Turci na početku XVI. st. Poslije odlaska Turaka, na temeljima Sv. Stjepana sagrađena je nova Crkva Gospe od Otoka što je prema maticama solinsko – vraničke župe, bilo prije 1670. Ta je crkvica izgorjela 1875., a nad njezinim temeljima sagrađena je 1878. sadašnja župna crkva.

Kad se počelo s radovima za izgradnju temelja zvonika današnje župne crkve, 1898., naišlo se na neke stare temelje. Don Frane Bulić je nastavio iskapati i otkrio temelje čitave crkve, a u njezinu je predvorju pronašao nadgrobni natpis kraljice Jelene razbijen u stotinjak komada. Sakupljeni ostaci Jelenina sarkofaga nalaze se u današnjoj župnoj crkvi.

Ovdje smo se prisjetili najslavnijeg trenutka u novijoj povijesti Solina koji se zbio pred pedesetak tisuća mladih koji su u grad na Jadru stigli 4. listopada 1998. iz cijele Hrvatske da bi se susreli s papom Ivanom Pavlom II. za vrijeme njegova drugog posjeta Hrvatskoj. Te snažne i poticajne riječi možemo sažeti u rečenici: “Čuvajte blago vjere koje vam je povijest povjerila!”.

Drugi dio dana bio je obilježen obilaskom kolijevke grada Splita, tj. Palačom i Mauzolejem slavnoga rimskog cara, najžešćeg progonitelja kršćana. Carski mauzolej sredinom VII. st. postaje kršćanska katedrala u kojoj se od tada štuju zemni ostaci dvojice najslavnijih salonitanskih mučenika. Nesuđeni carski mauzolej već više od 13 stoljeća nosi ime prvoga salonitanskog biskupa Dujma, čuva njegove i kosti sv. Anastazija, svetaca mučenika koje je Dioklecijan pogubio. Ova katedralna, metropolitanska i primacijalna crkva Salonitansko-splitske nadbiskupije posvećena je Uznesenju Marijinu. Tako, ovdje stojite na povijesnom i svetom tlu na kojemu je očita simbioza vjekova stvorila jedinstveni povijesni, kulturni, vjerski i umjetnički spomenik. Odmah na ulazu zadivite se drvenim vratnicama od orahovine, remek-djelu romaničke umjetnosti, čak i u svjetskim razmjerima. Izradio ih je  1214. Andrija Buvina, Hrvat iz Splita. Bogato uokvirenih 28 polja, poput otvorene knjige, prikazuju Isusov život. Lijeva vratnica, odozgo prema dolje, prikazuje Navještenje, rođenje Isusovo, Tri kralja, bijeg u Egipat, Isusa u hramu…, a desna, odozdo prema gore, Posljednju večeru, Muku, Smrt, Uskrsnuće i Uzašašće Isusovo. Malo naprijed, lijevo, romanička je propovjedaonica, također iz XIII. st. To je veoma vrijedno i skladno djelo domaćih majstora. Tradicija kaže da ju je podigla Kolafiza Frankopan. Stupovi od raznobojnog mramora imaju 6 različitih bogatih kapitela, koji su ranije bili pozlaćeni, a na kojima se kao čipka isprepleću lišće, fantastične nemani i zmije. Šest polja ograde propovjedaonice ukrašeno je imitiranim arkadicama sa simbolima evanđelista. Za naslon knjige služi raskriljeni orao, simbol četvrtog evanđeliste.

Poludesno naprijed, u polukružnoj udubini, smješten je stari oltar sv. Dujma, zaštitnika Splita. Izradio ga je majstor Bonin iz Milana u stilu kasne gotike 1427. Gore je u ležećem stavu kip sv. Dujma, a ispod, u sredini, Gospin reljef koji služi kao vratašca iza kojih su ranije počivale kosti sv. Dujma. Gospi sa strane su likovi sv. Dujma, sv. Staš s mlinskim kamenom o vratu, sv. Marko s lavom i sv. Petar s ključevima. Godine 1770. Splićani su sagradili novi oltar sv. Dujma, a u ovaj oltar pohranili su kosti sv. Arnira, splitskog nadbiskupa iz XII. st. U to doba bio je zazidan starokršćanski sarkofag donesen iz Salone s kostima sv. Dujma. To je rijedak primjerak sarkofaga koji je služio kao oltar, pa je sada opet povraćen u svoju funkciju oltara. Cijeli oltar nadsvođen je baldahinom u stilu kićene gotike, a Splićanin Dujam Vušković ukrasio ga je freskama 1429.

Lijevo od velikog oltara nalazi se oltar sv. Staša (Anastazija), čiji se lik vidi u ležećem stavu nad oltarom. O vratu mu je mlinski kamen, jer je tako bio od Dioklecijana utopljen u more. Ovaj oltar izradio je 1448. naš glasoviti majstor Juraj Dalmatinac, graditelj šibenske katedrale. Posebno snažna centralna kompozicija prikazuje bičevanje Isusovo, a ujedno služi kao vratašca iza kojih su pohranjene kosti sv. Staša.

Sasvim lijevo je novi oltar sv. Dujma, djelo baroknog majstora G.M. Morlaitera iz  1770. Dva ženska lika prikazuju mučenikove kreposti: Vjeru (lijevi) i Postojanost (desni). U sarkofagu su, nad likovima, pohranjene kosti sv. Dujma, a reljef na antipendiju oltara živo prikazuje njegovo mučeništvo.

U koru, iza glavnog oltara, upadaju u oči korna sjedala, bogati rezbarski rad iz domaćih radionica (XIII. st.). Biskupski tron (sjedalo) je iz doba nadbiskupa Sforze Ponzonija (1616.-1641) koji je i pokopan pred tronom.

Velika platna na zidovima prikazuju život sv. Dujma, a naslikao ih je barokni slikar Pietro Ferrari 1685. Visoko nad glavnim oltarom je najstariji križ (jedinstvenog oblika) u Katedrali u obliku slova Y (simbol drva života) iz XIV. st.

Posjetili smo i riznicu (na katu sakristije) u kojoj su pohranjene najveće dragocjenosti Katedrale. Tu je Evangeliarium spalatense – splitski evanđelistar, kodeks pisan na koži, iz VII./VIII. st. U riznici se, nadalje, čuvaju Supetarski kartular iz XII. st.; Kronika Tome Arhiđakona iz XIII.st.; nekoliko velikih antifonara iz XV.st.; dvije romaničke Madone splitske slikarske radionice iz XIII. st.; zbirka križeva iz XV./XVI. st., misno ruho iz XIV./XV. st. itd.

Posjetili smo i kriptu Katedrale posvećenu sv. Luciji mučenici, zaštitnici vida i djece. Ova kripta je izvorno bila namijenjena kao zatvor za neposlušne Dioklecijanove dvorane. U njoj se nalazi izvor vode. Štovanje svetice iz prvih kršćanskih vremena ukorijenjeno je u Splitu još od samih početaka grada, a svjedok tome su brojni zavjetni darovi od srebra s prikazima dijelova ljudskog tijela koji se čuvaju u katedralnoj riznici.

Na kraju dana je uslijedio razgled stare gradske jezgre te povratak kućama.

Stručni izlet učenika prvih razreda naše škole na korijenima naše vjere i narodne pripadnosti bit će nam poticajem i blagoslovom, izvorom radosti i snage – da budemo ponosni Kristovi svjedoci i u trećem tisućljeću.

 
 

Više iz rubrike Događanja

 
 

Share this Post