U subotu, 17. studenoga 2012. uputili smo se prema Zagrebu. Svako naše putovanje i „izlazak“ iz Škole ima svoj cilj. Toga nam je dana cilj bio posjetiti „Interliber“ 2012.
KNJIGA DO KNJIGE – VELIKA KNJIŽARA
U subotu, 17. studenoga 2012. uputili smo se prema Zagrebu. Svako naše putovanje i „izlazak“ iz Škole ima svoj cilj. Toga nam je dana cilj bio posjetiti veliki Međunarodni sajam knjiga i učila „Interliber 2012.“ Krenuli smo još pospani, subota je odmah iza petka, u ranojutarnjim satima. Već nakon kratkog stajanja razbudili smo se i vrlo brzo stigli na prvu destinaciju – Zagrebački velesajam. Zagreb i nije tako daleko.
Od mnoštva paviljona najprometniji i najposjećeniji su bili oni s knjigama. Brda knjiga u velikoj knjižari zvanoj „Interliber“ prostrla su se pred našim očima. Bilo je tu različitih naslova, za svakoga ponešto: od romana, udžbenika, rječnika, enciklopedija pa sve do suvenira. Popusti baš i nisu bili onoliki kolike su izdavači najavljivali, ali svatko je našao nešto za sebe. Bilo je stvarno teško izaći kad jednom uđeš, što od gužve što od želje da vidiš svaki djelić paviljona br. 5. i 6.
Po kolonama posjetitelja koji su u rijekama ulazili i izlazili zaključili smo da „Interliber“ nije samo poslovni već i kulturni događaj. Okruženi knjigama lijevo i desno, ispred i iza nas „ušli“ smo u svijet knjige i zasigurno pomislili kako ćemo po povratku više čitati. „Čitanjem otvaramo nove svjetove“ – rekao je netko.
U popodnevnim satima krenuli smo prema centru grada. Posjetili smo Zagrebačku katedralu ispred koje smo napravili grupnu fotografiju za pamćenje, pomolili se uz grob bl. Alojzija Stepinca i zapalili po koju svijeću. Ostatak dana imali smo samo za sebe. Većina nas se zaputila u potragu za ručkom, a zatim u šetnju našim glavnim gradom na čijem je Trgu večer prije silno mnoštvo dočekalo oslobođene generale iz Haaga. Maturanti su tražili Smotru Sveučilišta ali smo kasnije čuli da su „poljubili vrata“.
Kako svakom druženju dođe kraj, tako je došao i našem.
Dvorana Vatroslava Lisinskog bila nam je polazište za Zadar. Nakon nekoliko sati ugodne vožnje i dolaska u Zadar rastali smo se sa željama da se ovakav dan ponovi što je prije moguće.
Fani Ceranja, II. b
