Među 248 najboljih mladih glumaca, novinara i literata, na Državnoj smotri LiDraNo 2012. našli smo se i mi – klasičari s ostalim srednjoškolcima iz Zadarske županije
BITI MEĐU NAJBOLJIMA – BILI SMO
Među 248 najboljih mladih glumaca, novinara i literata, na Državnoj smotri LiDraNo 2012., koja se “događala” u Šibeniku od 17. do 19. travnja našli smo se i mi – klasičari s ostalim srednjoškolcima iz Zadarske županije.
Više od mjesec dana prošlo je od Županijskog natjecanja u Benkovcu i bijasmo više nego spremni za Državnu smotru u Šibeniku. Iščekujući obećana “sveta” tri dana u poznatom hotelu Solaris minute su trajale satima, a posebice su dugi bili školski dani i minute. U snove su nam ulazile one blješteće četiri zvjezdice koje krase Solaris i koje nas dozivaju na božanstveni švedski stol kojeg ću kasnije još spominjati. A nakon svih tih “teških” dana, Sunce je napokon svanulo tog utorka ujutro.
Jutro je! Budim se! Završava još jedan stih Dina Jelušića …, i – napokon je domigoljilo vrijeme Državne smotre LiDraNa u Šibeniku! Kratka vožnja prošla je dok si rekao: ”A ja za ljubav samo na taj dođoh svijet!” i već smo se našli u hotelu Ivan, jednom od brojnih u šibenskom hotelskom naselju Solaris. Dan je bio tmuran i nimalo nije mario za naša vedra lica. Nakon obilnog ručka koji se sastojao od apsolutno svega što vam može pasti na pamet, smjestili smo se u svoje trokrevetne ili četverokrevetne sobe. Nakon kratkog odmora došlo je vrijeme probe, koju smo uspješno saželi na predviđenih 5 minuta. Vrijeme između probe i otvorenja iskoristili smo za gledanje Walkera, teksaškog rangera, jer je Chuck Norris uvijek dobra ideja. Otvorenje je bilo jako zanimljivo, a još zanimljiviji su bili pojedinačni scenski nastupi koji su potom uslijedili. Bilo je tu učenika iz svih županija i svi su nas podjednako zadivili svojim talentima. No, još više od njihovih talenata, zadivila nas je večera koja nas je dočekala na onom istom švedskom stolu. Već umorni od vožnje, upoznavanja i pripreme, bili smo spremni za spavanje, ali smo se oduprli zovu kreveta zbog želje za druženjem. Zabavom u hotelskom disku, skončao je i taj dan, prvi dan LiDraNa.
Drugi dan! Pripremamo se za nastup i ne, neću više spominjati onaj divni švedski stol koji nas je dočekao i tog jutra. Odgledali smo predstave koje su prethodile našoj i shvatili koliko su predstave na državnoj razini LiDraNa kvalitetne. No, to nas nije nimalo obeshrabrilo, već dapače, prema ”zabinju” krenusmo olovnih nogu. Našoj uvježbanoj antičkoj ekipi ovo je bio treći, i po mom skromnom sudu, najbolji nastup. Drugi predstavnici Zadarske županije, koji su svoje radove prezentirali taj isti dan, bili su Stipe Baraba s literarnim radom ”Šuma” i naša Anđela Mijić s pjesmom ”Svjetlost”. U dramskom izrazu nastupile su Luce Brižić s ”Dalmatino povišću pritrujena” i Barbara Bilić s monologom ”Tramvaj zvan čežnja”. Navečer opet večera, a poslije nje ponovno druženje.
Stigosmo do posljednjeg dana našeg LiDraNa (čak se i rimuje). Jako su nas zanimali komentari na Okruglom stolu. Nestrpljivo i sa znatiželjom smo slušali primjedbe članova državnog povjerenstva za dramski izraz, a onda je napokon došao red na nas. Redatelj Mario Kovač uputio nam je nekoliko savjeta kako još više poboljšati našu predstavu, pohvalio tekst i Homera. Za kraj smo dobili Zbornik literarnih i novinarskih radova “LiDraNo 2012.” i priznanja za sudjelovanje.
Na završnoj priredbi naša Andela Mijić čitala je još jednom svoju pjesmu i time učinila našu školu i nas, njene predstavnike još ponosnijim. Teško se rastasmo od novostećenih prijatelja i švedskog stola, ali zato je utješnu nagradu igrao lunch-paket. Umorni ali siti i sretni – sjeli smo u autobus i krenuli prema dosadnoj svakodnevici. Ma i ne baš – dosadnoj! Do novog LiDraNa i nekog novog Solarisa treba proći godina dana.
Marijana Oštrić, III. b
