Misa zahvalnica za kraj školske godine i oproštaj od kolega koji odlaze u mirovinu

U našoj je naravi da Gospodinu budemo zahvalni

Napokon je stigao i taj dugo očekivani dan – završetak nastavne godine – u petak, 21. lipnja. Obilježili smo ga sv. Misom zahvalnicom i oproštajem od troje kolega koji odlaze u mirovinu: Mirelom Zubčić, Brankom Perinčićem i Matom Ljubičićem. U 8 sati razrednici su dočekali svoje učenike u razredima i potom se zaputili u katedralu sv. Stošije gdje je otac nadbiskup Milan Zgrablić predslavio svetu Misu sa suslaviteljima, ravnateljem don Antom Dražinom i don Tinom Vidovom.

BUDIMO ZAHVALNI BOGU

Djelatnici i učenici ispunili su katedralu, zbor pod ravnanjem prof. Grge Ivkovića uveličao je ovo slavlje, a svi smo pozorno slušali riječ našega nadbiskupa mons. Milana Zgrablića koji je svoju propovijed temeljio na trima sastavnicama: na zahvalnosti, iskrenosti i primjeru sv. Alojzija Gonzage čiji je danas spomendan. Govoreći o zahvalnosti, Otac Nadbiskup naglasio je kako zahvalnost nije samo čin bontona ili pristojnosti nego jedna vrsta molitve u kojoj zahvaljujemo Bogu za sve što nam pruža u životu, a upravo je Euharistija čin koji Crkva poznaje kao najveću hvalu Bogu. Nadalje, Otac Nadbiskup potaknuo je učenike da promisle na čemu imaju biti zahvalni Bogu jer »On je tako puno učinio za nas. Mi živimo od njegovih darova i dobrote. Ostalo su naše slabosti, propusti i grijesi. Bog daje da sve postoji, živi i jest. Gospodin nam sve daruje, mi smo samo zahvalni ili nezahvalni suradnici njegove milosti«. Zahvalnost Bogu utječe i na nas same jer onda postajemo svjesni Božje dobrote što ima snagu širiti naše srce koje onda postaje velikodušnije i sretnije.

BOG JE PUNINA ZNANJA I ISTINE

Promišljajući o istini, Otac Nadbiskup povezao je ovaj pojam sa spoznajom u procesu učenja: »Učenici uče, istražuju istinu i dolaze do nje, a Bog je punina znanja i istine. Kada učite, spoznajete i otkrivate o Bogu. Iza svega toga krije se Božja slika, Božji trag u svijetu, prirodi i sve to mora služiti da vam srce ne ostane slijepo.« Uviđajući tu puninu koja prizlazi iz Božje veličine a očituje se u njegovoj milosti i darovima, u ljudskom se srcu pobuđuje ljubav i zahvalnost prema Bogu. Otac Nadbiskup poželio je da upravo dolazak učenika na sv. Misu bude iskreni izričaj takve ljubavi i zahvalnosti, ne samo izraz neke kratkotrajne i prolazne emocije nego temeljni stav ljudske osobe jer »svaka ljubav, pa i prema Gospodinu, treba napredovati i rasti, a ne mirovati i nazadovati« upozorio je Otac Nadbiskup.

PRIMJER SV. ALOJZIJA GONZAGE

Pri kraju svoje propovijedi mons. Milan Zgrablić istaknuo je kako osim što obrazuje gimnazija i odgaja učenike, a važno je da taj odgoj bude utemeljen na ljubavi jer ljubav prema Gospodinu vodi i razvija ljubav prema bližnjemu. Upravo nam takav primjer pruža sv. Alojzije Gonzaga, zaštitnik mladih. On se odrekao naslijeđene plemićke časti, odabrao pokornički život, služio bolesnicima te se pritom i sam zarazio i umro u 23. godini života. Živio je čista srca, služio je Gospodinu jer ga je ljubio. »Neka on i nama bude uzor, primjer i poticaj da i mi budemo puni zahvalnosti i ljubavi«, zaključio je Otac Nadbiskup. Prije završetka sv. Mise obratio nam se i ravnatelj don Ante Dražina koji je izrazio svoju zahvalnost svima koji su tijekom ove školske godine ulagali svoju ljubav, dobrotu i trud nastojeći i obrazovati i odgajati povjerene im učenike, a pritom je posebno istaknuo dugogodišnju vjernost i zalaganje u službi troje profesora koji odlaze u mirovinu: Mirele Zubčić, Branka Perinčića i Mate Ljubičića.

Nakon sv. Mise djelatnici su u Sjemeništu imali svečani ručak prigodom kojeg su se oprostili od svojih kolega: Mirele Zubčić, Branka Perinčića i Mate Ljubičića. Ravnatelj don Ante Dražina izrekao je u ime svih djelatnika veliko hvala kolegama što su se nesebično davali učenicima i svima koji su ih trebali u svim godinama svojega poziva i služenja. Uslijedila je podjela darova: boca likera, sat u obliku rozete s naše katedrale sv. Stošije i umjetnička slika, a potom su se svima obratili i budući umirovljenici koji su održali govore… Uh, ovo je bilo jako lijepo i jako teško! Nismo mogli suspregnuti osjećaje, zaustavljali smo suze, ali one su krenule niz obraze, pogovoto nakon je što prof. Mirela Zubčić izrekla posljednju riječ svojeg upečatljivog govora. Ali, bilo je i smijeha koji su svojim oproštajnim riječima iz nas izvukli profesori Branko Perinčić i Mate Ljubičić.

Damir Sikirić

Drage kolege, hvala vam na ljubavi, dobroti, trudu i znanju koje ste prenosili svojim učenicima i širili u zbornici naše Klasične gimnazije Ivana Pavla II. Pratio vas zagovor sv. Ivana Pavla II. Nek’ Bog blagoslovi vašu budućnost!

 
 

Share this Post