Odbiti Krista znači odbiti svoju budućnost
U katedralnoj crkvi sv. Stošije, u četvrtak 12. lipnja 2014., ravnatelj Klasične gimnazije Ivana Pavla II., u koncelebraciji s rektorom i odgajateljem Sjemeništa te katedralnim župnikom, predvodio je svetu misu zahvalnicu za kraj nastavne godine na kojoj su se okupili učenici i djelatnici škole.
„Želimo na kraju školske godine reći Bogu hvala za ono što je njegov dar, ali i zahvaliti svima onima koji su svojom ljudskom suradnjom učinili da škola bude mjesto rasta ne samo u znanju, nego u cjelokupnom razvoju čovjeka kao osobe. Želimo Bogu povjeriti ne samo što nam je bilo uspješno, nego i ono što je bilo teško jer se s Bogom lakše nose i neuspjesi.“ – rekao je ravnatelj Gimnazije mons. Joso Kokić u uvodnom dijelu misnoga slavlja.
U propovijedi je napomenuo kako je ovo važan trenutak u kojemu nam Bog govori ali i razlog da nam se približi, da nas približi jedne drugima, da prepoznamo događanja preko kojih nam Bog govori. „Današnja nas Božja riječ poziva na praštanje i na zahvalnost“ – istaknuo je mons. Kokić i nastavio: „Zadržat ćemo se na iskustvu današnjeg evanđelja: o bogatom mladiću. Čitajući primjećujemo kako nema imena čovjeka. Zašto? Zato što to može biti svatko od nas osobito mladi čovjek. Taj netko je rekao učitelju dobri! Ima mjesta gdje se susreće a ima gdje se mimoilazi s Bogom! Isus mu odgovara samo je Bog dobar! Postoji jedna zamka i jedno pitanje: mladić, naime, vrši sve zapovijedi, pa se pitamo: kako je to moguće biti izvana čist kršćanin, biti poznavatelj, a ne svjedok Božje riječi? Taj netko nadalje pita: što još trebam činiti? I tu se mimoilaze! Čovjek treba izići iz svojih robovanja! Tko je kriv? Nije bogatstvo nego čovjek – kaže Isus – jer bogatstvo proglašava ciljem, a ne sredstvom za život. Slično kaže i naša narodna izreka: uzmi vraga radi blaga! Krivi stav prema bogatstvu čini čovjek nesretnim. Ono što čovjek treba je spasenje. Ono se ne može steći. Ono je dar od Boga.“
Rezimirajući izrečeno ravnatelj je istaknuo bitnu činjenicu pred kojom stoji svaki čovjek: „Ako odbijem Krista bit ću žalostan, neću moći ići naprijed. Odbiti Krista znači odbiti svoju budućnost.“ Tvrdnju je, nadalje, potvrdio citirajući iskustva ljudi kao naprimjer našeg pjesnika Petra Preradovića koji kaže: «Ljudskom srcu uvijek nešto treba, zadovoljno nikad posve nije. Čim željenog cilja se dovreba, iz njeg odmah sto mu želja klije…. Uvijek dršće željom sve jednakom, misleć uvijek – zemlja ima slasti, koja neće s njime u grob pasti.“
I ruski nobelovac ističe kako si je čovjek postavio za cilj pokoravanje svijeta ali u tom procesu gubi svoju dušu… te naglašava kako iz zatvorenosti ljudske egzistencije proizlazi sav pesimizam. Čovjeku je potrebna hrana, a to je povjerenje, nada…. I drugi naš pjesnik Ivo Andrić piše: „… sve što je u svijetu lijepo i ljudski – misao je o vječnosti i o životu iza groba.“ Podsjetio je kako su motivi Andrićeva pisanja bili mostovi, zapravo – most kao simbol prijelaza na drugu stranu – do vječnog mosta.
Spomenuo je i jednog njemačkog psihijatra koji kao glavni problem današnje mladeži navodi činjenicu što nemaju ispravnog cilja u životu, a svoju je propovijed mons. Kokić završio riječima: „Tko ne zna kamo putuje ne zna ni što spakirati u svoju torbu! Pred nama su ljetni praznici ponesimo ove misli i budimo pametni.“
Misno slavlje su pjevanjem i sviranjem popratili učenici Gimnazije pod ravnanjem Luke Kotlara, Marka Ostojića i Dominika Šikića.
