Naš životni hod mora imati jasan cilj
Posljednjeg dana nastave, 16. lipnja 2015., učenici i djelatnici Škole okupili su se u zadarskoj katedrali sv. Stošije da bi zahvalili Bogu za još jednu sretno završenu nastavnu godinu. Misu zahvalnicu predvodio je ravnatelj mons. Joso Kokić u zajedništvu sa župnikom katedralne župe, te prefektom i rektorom Nadbiskupskog sjemeništa „Zmajević“.
Na početku misnog slavlja Ravnatelj je pozdravivši sve prisutne istaknuo kako danas želimo zahvaliti Bogu što je s nama bio svaki dan tijekom minule školske godine i tako s nama ostvario svoj veliki naum. Dok mu zahvaljujemo, rekao je, za sve postignute uspjehe, moramo ga zamoliti da nam i oprosti sve naše propuste.
U propovijedi je, osvrnuvši se na Evanđelje, rekao kako je život jedan životni krug ili jedna karika u tom krugu. Tu ima lijepog i ružnog, lakog i teškog. Evanđeoski ulomak Lk 24, 13 -35 je paradigma – slika, uzorak toga. Dvojica učenika iz Emausa simbol su nas, osobito mladih ljudi. Svi imamo planove i nade, iako smo se od rođenja rodili hromi ili kako je to lijepo rekao Tin Ujević u svojoj poznatoj pjesmi Svakidašnja jadikovka: „Kako je teško biti slab, kako je teško biti sam, i biti star, a biti mlad! (…) O Bože, Bože, sjeti se svih obećanja blistavih, što si ih meni zadao. Jer meni treba moćna riječ, jer meni treba odgovor, i ljubav, ili sveta smrt.“
Zašto? Otkud ta razočarenja? Zašto Emaus? Spomenut ćemo dvije stvari. Prva je – kriva očekivanja od Krista, Boga. Njihovi planovi se nisu poklapali s Isusovim planovima! Druga je nevjera Bogu. Okrenut od Boga, napuštajući Boga čovjeka zahvaća strah – a to je najtragičnija hromost života.
Naš životni hod mora ići k cilju, mora imati jasan cilj. Čovjek prikuplja znanje i traži snagu da dođe do cilja. Čovjek treba riječ i snagu – reče Ujević. Čovjek treba smisao, a taj smisao je njegov Stvoritelj, Bog. Boga zanima kako je to i što s nama, njega zanimaju naši uspjesi i neuspjesi i zato pita učenike „što to putem pretresate…“. Bog koji sve već zna o nama želi započeti jedan novi odnos nas s Bogom jer to dosadašnje nije u redu. On hoće imati osposobljene i samostalne ljude, ljude za samostalan hod, a ne klonove, kopije. Bog hoće ljude koji imaju unutarnju snagu za hod i onda kad On nije tjelesno prisutan, one koji će hodati čineći dobro. Trebamo znati čuti Učitelja! Reče Ujević „O Bože, žeže tvoja riječ i tijesno joj je u grlu, i željna je da zavapi.“ Susret s Riječju, osobito u lomljenju kruha, u pričesti – otvara oči, daje im novi pogled, omogućuje vidjeti drugoga radi njegove potrebe i dobra, a ne radi svojih sebičnih interesa. „I otvoriše im se oči“ – sv. Pismo nam treba otvoriti pamet i srce i tek tada možemo započeti iznova, s novim Božjim pogledom, zaključio je Ravnatelj. Na kraju je, zazivajući Božji blagoslov, zaželio svima, a napose maturantima da sretni pođu u svijet nošeni snagom Božje riječi.
Nakon euharistijskog slavlja u športskoj dvorani Klasične gimnazije Ivana Pavla II. u 10:00 sati održana je, uz prigodan program, svečana podjela pohvalnica, nagrada i svjedodžbi maturantima. Time je simbolično obilježen ispraćaj još jedne generacije maturanata naše škole. Promocija je započela himnom Domovine i himnom Škole koju je otpjevao školski zbor, a program svečane dodjele svjedodžbi je vodila prof. Mirela Zubčić. Najprije je uslijedilo svečano proglašenje učenika koji su u školskoj godini 2014./2015. sudjelovali i ostvarili vrijedne rezultate kako na županijskim tako i na državnim natjecanjima iz geografije, hrvatskog jezika, grčkog jezika, fizike, … Podijeljene su zatim poklon-knjige i pohvalnice za 60-tak učenika koji su u protekloj školskoj godini ostvarili odličan uspjeh i uzorno vladanje. Učenicima je nagrade uručio mons. Joso Kokić, a oni su primali i čestitke svojih razrednika uz buran pljesak svojih školskih prijatelja i profesora. Uslijedio je još jedan svečani trenutak, obojen neizvjesnošću: proglašenje učenika i razreda godine 2015. Prema izboru profesora ove godine je titulu učenika godine ponijela Iva Knežević, učenica 3.b razreda, dok je titula razreda godine pripala 2.a razredu.
Oproštajnu riječ u ime svih ovogodišnjih maturanata izrekao je maturant Anđelko Meštrović, učenik IV.b razreda. On je u ime svih maturanata iskazao iznimnu zahvalnost svim djelatnicima Klasične gimnazije Ivana Pavla II. koji su u njih utkali četiri godine svog života i nesebičnog rada da bi postali i ostali nadasve dobri, čestiti i pošteni ljudi sposobni prihvatiti i svladati sve izazove koji će se pojaviti pred njihovim životima. Iz njegova obraćanja izdvajamo: „Posve sam siguran da dijelite moje mišljenje da su četiri godine našeg zajedničkog boravka u ovoj školi, bez obzira kroz što smo sve prolazili, ipak protekle brzo. Siguran sam da ćemo ih svi pamtiti cijeli život i da će ostati skrivene u našim srcima. U ovom trenutku ispisano je i završeno još jedno u nizu naših važnih životnih razdoblja. Također držim da smo u tom nezaboravnom razdoblju usvojili mnoga znanja, stekli brojne vještine, vrline i neprolazne vrijednosti, doživjeli mnoge lijepe i ugodne trenutke, uspostavili brojna i dobra prijateljstva, stekli dragocjena iskustva za život i zakoračili u novo životno razdoblje naše punoljetnosti, kada htjeli mi to ili ne, završetkom srednjoškolskog obrazovanja okrećemo nove stranice naših života. Nadam se i očekujem da ćemo svi, ali baš svi, u predstojećem životnom razdoblju sve brojne stečene vrijednosti i znanja uspješno primijeniti i koristiti za dobrobit nas samih, našega društva i domovine i da ćemo biti prepoznatljivi kao ugledni članovi zajednice ma gdje bili i što radili puni: dobrote, suosjećajnosti, odgovornosti, marljivosti, darežljivosti i svih drugih kulturnih, civilizacijskih i moralnih vrijednosti. (…) I na kraju svima od srca želimo dobro zdravlje, dug život i puno dobrih novih generacija učenika Klasične gimnazije, a sve po zagovoru svetog pape Ivana Pavla II.“
I na kraju, redom su se, pod vodstvom razrednika prof. Mirele Zubčić i prof. Marijana Pranjića, izmjenjivali maturanti kojima je Ravnatelj uručivao zaslužene svjedodžbe i pripadajuće pohvalnice.
