DAN ZA PAMĆENJE – do Humca, Mostara i Međugorja
Iako još pospani, prije svitanja 5. travnja, okupili smo se na autobusnom kolodvoru, radosni i uzbuđeni zbog nadolazećeg dana tj. susreta maturanata u Mostaru. Premda su sve prognoze najavljivale kišu, Bog je odlučio darovati nas lijepim vremenom koje je doprinijelo punini doživljaja susreta koji je bio pred nama, dana kojega ćemo provesti u Hercegovini, u Mostaru.
Već u 10.00 sati stigli smo u Humac u kojemu se nalazi prekrasno svetište Sv. Antuna Padovanskog. Odmah smo ušli u crkvu, zauzeli mjesta i pričekali ostale da se okupe. Tijekom cijele sv. Mise imali smo prigodu za svetu ispovijed što je razveselilo mnoge te je ispred ispovjedaonica nastao oveći red. Kako se crkva punila, tako je i žamor nas mladih postajao sve veći… No, kad je sv. Misa započela pribrali smo se, nastao je mir. Misno slavlje je predvodio tamošnji biskup mons. Ratko Perić. Meni će u posebnom sjećanju ostati propovijed koju je održao. Bila je to jedna jedinstvena, pomalo šaljiva ali nadasve upečatljiva propovijed o skromnosti, o prolaznosti svega, pa i ove naše mladosti kojom se mi ponekad tako bezobrazno „razbacujemo“, kao da je to sve ono što imamo. Biskup Ratko je, na jedan duhovit način, to usporedio s ljudskim tijelom, koje kako starimo, tako se raspada, te nam je rekao kako čovjek pamti samo 2% informacija koje čuje, što nam ne ide baš u prilog onda kada mislimo da smo najpametniji i najljepši na ovom svijetu. Jer, kao što Sveto Pismo kaže: “Zaodjenite se, dakle — kao izabranici Božji, sveti i ljubljeni — u milosrdno srce, dobrostivost, poniznost, blagost, strpljivost.”
Nakon Humca uputili smo se prema Mostaru. Ondje smo susreli našega školskog kolegu Matu, Mostarca, koji nas je sa svojim župnikom don Lukom uveo u mostarsku katedralu Marije Majke Crkve. Iako je Katedrala i izvana drugačija od svih katedrala koje smo do tada vidjeli, tek nas je njena unutrašnjost ostavila bez daha. Jedan tako topao i živ ambijent, gdje doslovno svaka daska ima svoju simboliku. Nju nam je objašnjavao don Luka ispričavši nam i pokoju priču vezanu uz njenu povijest. Potom smo proveli i više nego ugodno popodne kod našeg Mate uz roštilj, gdje nas je njegova obitelj velikodušno ugostila, a nakon toga smo otišli i do starog grada.
Na kraju ovog lijepog dana otišli smo u Međugorje, zahvalili Gospi na ovom susretu, ali i na svemu čime nas dariva. Povjerili smo joj i svoje želje i strahove koji nas, maturante, možda posebno pogađaju u ovom razdoblju života…, kupili suvenire…, a onda se uputili prema Zadru. Ni na samom povratku umor nas nije potpuno svladao te smo se sve do dolaska nastavili družiti i veseliti u autobusu.
Bio je to, zaista, jedan ispunjen i divan dan. Ukratko – bio je to dan za pamćenje!
Klara Kalcina, IV.a
