MATURANTIMA SU DRUŠTVO PRAVILI PRVAŠI
Mislili smo da je Rim… izuzetak! Tako naivno!
Nakon višemjesečnog iščekivanja, napokon je došao i taj dan, četvrtak, 21. ožujka 2024., dan našeg polaska na studijsko putovanje u Italiju. Nakon odrađene nastave tijekom jutra, koja je prošla u popriličnom uzbuđenju i poslijepodnevnom spremanju pa i drijemežu, okupili smo se na autobusnom kolodvoru u 23:45. Zauzeli smo svoja mjesta i, osim roditelja, ispratio nas je i naš dragi ravnatelj don Ante Dražina i to s molitvom i željom za ugodno putovanje. Od profesora su nam se pridružili s. Viktorija Gadža, profesorica Ines Rakvin i profesor Neven Nižić. Čim su se vrata autobusa zatvorila, zvučnici su se upalili, a glavni DJ bila je Marija Urem. Najviše se puštala, pretpostavite, Maslačak od Magazina pa je tako sestra Viktorija, nakon dugih obilazaka grada, smislila opis za ovu avanturu: Mislili smo da je Rim… izuzetak! Pa krenimo…
PRVI DAN, PETAK, 22. 3.
Nakon osam sati vožnje i polusna, stigli smo na naše prvo odredište, u Padovu. Odmah smo se uputili u Svetište svetog Leopolda Mandića. Nama, bekavcima, bila je to posebna čast jer je upravo on, sv. Leopold, zaštitnik našeg razreda. Vidjeli smo unutrašnjost svetišta, njegov grob i ispovjedaonicu te čudesnu kočiju. Priča o kočiji glasi: u ljeto 1934. mala je kočija prolazila uskom ulicom u Padovi. Iznenada se pred kočijom, u punoj brzini, pojavio tramvaj. Ni kočijaš ni prestravljeni tramvajac nisu mogli zaustaviti svoja vozila. Ulica je bila preuska za mimoilaženje, ali ipak kočija je prošla pokraj tramvaja. Fizički nije bilo moguće da se kočija i tramvaj mimoiđu. Kočijaš je tvrdio kako se ulica, u jednom trenutku, na neki način proširila. Upravo je u toj kočiji bio današnji svetac Leopold Bogdan Mandić. Nakon obilaska i osobne molitve, obišli smo suvenirnicu i zajednički se slikali ispred svetišta i kipa svetog Leopolda. Zatim, šetali smo gradom do bazilike svetog Ante, gdje je sahranjen, i uživali u lijepom, sunčanom vremenu i ogromnom padovanskom vrtu Prato della Valle. U bazilici se baš tada slavila sv. Misa pa smo mogli čuti bogoslužje na talijanskom jeziku. Dobili smo dva sata slobodnog vremena za ručak i obilazak grada, a zatim smo krenuli prema Rimu. Po dolasku – prvo smještaj, i to u Casi Santa Rosa koja se nalazila u elitnom predgrađu Rima, kako je rekla sestra Viktorija!
DRUGI DAN, SUBOTA, 23. 3.
Buđenje, spremanje, doručak u 7:30, polazak u obilazak Rima u 8 sati. Lijepo i svježe vrijeme. Prvo smo posjetili Katakombe svetog Kalista. Obilazak je počeo u devet sati i imali smo vodiča koji je govorio hrvatskim jezikom. Nakon hladnih deset stupnjeva ispod zemlje, nastavili smo obilazak autobusom, a ulogu vodiča preuzela je sestra Viktorija: bazilika svetog Pavla Izvan Zidina, Aurelijeve zidine, bazilika svetog Ivana Lateranskog pored kojeg je bio objekt u kojem se čuvaju kamenja po kojima je Krist prošao Križni put. Red je bio, malo je reći, i više nego ogroman. Zatim, došli smo ispred bazilike svete Marije Velike. Dobili smo dva sata slobodnog vremena. Ručak. Nakon toga, ispred bazilike čekala nas je vodička Veronika. Podijelila nam je audio slušalice. Obišli smo unutrašnjost bazilike koja čuva daske i sijeno iz betlehemske štalice. Uslijedio je velik obilazak grada: Koloseum, crkva svetog Petra u okovima, Forum romanum, Kapitolij, kip cara Konstantina, Pantheon po noći. Nakon dobro iskorištenog slobodnog vremena vratili smo se u Casu Santa Rosa gdje smo večerali, a ovdje treba napomenuti kako svaki talijanski obrok ima tri slijeda: pašta pa meso ili riba pa voće.
TREĆI DAN, NEDJELJA – CVJETNICA 24. 3.
Doručak u 7:30. Slasni kroasani od vanilije, pistacije, čokolade. Polazak prema Vatikanu na sv. Misu za Cvjetnicu s papom Franjom. Sv. Misa je počinjala u devet sati, a mi smo skoro već jedan sat nestrpljivo čekali početak. Dobili smo knjižice s misnim čitanjima na raznim jezicima, čak i kineskom. Blagoslov grančica. Nakon mise, papa se u svom »papamobilu« provozao Trgom svetog Petra. Vidjeti ga izazvalo je posebne osjećaje u svima nama, suze, trnce, radosni smijeh! Napunjeni radošću i Duhom Svetim krenuli smo u smještaj na ručak. U 18 sati ponovno smo krenuli u grad: Piazza Navona, Zavod sv. Jeronima, Fontana di Trevi, Španjolski trg. Pri kraju dana dobili smo slobodno vrijeme za večeru i druženje u gradu.
ČETVRTI DAN, PONEDJELJAK, 25. 3.
Početak tjedna započinjemo s malo dužim snom i prekrasnim talijanskim doručkom u 8 sati, a nakon pola sata krenuli smo prema jugu. Prvo odredište bio je Montecassino, benediktinski samostan osnovan još 529. godine, očarao nas je svojom dugom poviješću i zapanjujućim kipovima. Prolazeći dublje i dublje u samostan ugledali smo briljantne freske, vitraje i mozaike. Posljednje trenutke u samostanu proveli smo u pozlaćenoj crkvi svetog Benedikta te u suvenirnici prepunoj relikvija. Zatim smo se uputili prema Pompejima, posljednjem odredištu toga dana. Pri dolasku imali smo dvosatnu pauzu za ručak nakon koje smo se uputili prema ostacima nekadašnjeg izgubljenog grada. Podijelili smo se u dvije grupe i krenuli u obilazak. Pompeji su nas ostavili bez daha, tako da se riječima teško može opisati sve ono što smo vidjeli! Moj savjet glasi – dođite i vidite! Nakon dva sata zapanjujućeg obilaska imali smo kratku 20-minutnu pauzu za kupnju suvenira, a potom autobusom do hotela i noćenje.
PETI DAN, UTORAK, 26. 3.
Posljednji dan u Italiji započinjemo kao i svaki drugi: buđenje, spremanje, doručak, odlazak na bus, no ovaj se dan razlikovao od drugih, a glavni razlog tome bila je jaka kiša koja nas je pratila od ranoga jutra. Dan smo započeli obilaskom Papinskog hrvatskog zavoda svetog Jeronima u Rimu. Ne samo da nas je pozitivno iznenadila činjenica da naša mala država ima svoju crkvu u Vječnom Gradu, već i sama arhitektura i njen izgled oduševljavaju. Nakon kratke molitve zaputili smo se prema sljedećem odredištu – Panteonu. Ranije viđenom hramu u samome središtu Rima draž daje kupola sa zapanjujućom rupom na krovu koja dopušta suncu da zaviri unutra, no u našem slučaju kiši! Nakon kratkog obilaska uputili smo se prema Vatikanu gdje smo imali pauzu za ručak – kratku ali slatku, a potom smo se pronašli u redu za Vatikanske muzeje. Nema tih riječi koje mogu opisati dva sata čekanja u redu na kiši na hladnom. No naša muka i patnja vrijedila je svake minute čekanja jer od trenutka kad smo ušli u muzej, bili smo zadivljeni umjetnošću koja je krasila svaki kutak Muzeja. Ponovno smo bili podijeljeni u dvije skupine: jednoj se vratila gđa Veronika, a druga je skupina dobila novu »vodičku«, gđu Ružu. Slike, tapete, aute, makete, prirodu, hranu sve smo to mogli okusiti i doživjeti, no najfascinantniji dio svega toga bila je Sikstinska kapela koja te obasjava nekakvom božanstvenošću i milošću. Zatim smo se uputili prema bazilici svetog Petra gdje smo imali pola sata slobodnog koje nam je poslužilo da se i dalje divimo umjetničkim postignućima, ali i za samostalnu molitvu u miru i spokoju. Povratak u hotel bio je ranije nego inače te je bio namijenjen za pakiranje, odmaranje i pripremanje za idući dan.
ŠESTI DAN, SRIJEDA, 27. 3.
I tako se niotkud pojavio posljednji dan studijskog putovanja. Probudili smo se, doručkovali, spakirali zadnje sitnice te se zaputili prema našem Zadru. Put je bio dug i naporan, no uspjeli smo ga ublažiti čestim pauzama, glazbom, zabavom ali i najjednostavnijim snom. U Zadar smo stigli malo nakon ponoći. Što reći na kraju? Kako smo se brzo skupili, tako smo se brzo i razdvojili premišljajući o svim doživljajima i dogodovštinama koje nam je ovaj put donio. Obnavljajući u sjećanju sve što je bilo, ne možemo ništa drugo nego zaključiti da Rim stvarno nije izuzetak!
Nora Miletić, 4.b i Lucia Zorica, 4.a
