Mi, maturanti 4. a i 4. b razreda, uz pratnju prof. Mirele, Sandre, Ines i Marjana, krenuli smo na put za Dubrovnik i Crnu Goru na terensku nastavu koja je trajala od 3. do 5. 11. U sklopu nastave posjetili smo izložbu fakulteta Dubrovnik EXPO 2022.
Za vrijeme očekivanog dugog puta pripremili smo različite seminarske radove i referate koje smo redom u autobusu prezentirali i na taj način puno naučili.
Prvu dužu stanku napravili smo na Pelješkom mostu gdje smo se fotografirali, a Viki, Ema i ja smo započele snimati vlog na engleskom – zadatak koji smo dobile od profesora Nižića, i za koji jedva čekamo da bude spreman jer smo sigurne da će izvrsno ispasti!
Stigli smo u Dubrovnik oko 13 sati, gdje smo imali malo slobodnog vremena. Tamo se održavao program Dubrovnik EXPO koji nam je ponudio pomoć i savjete pri odabiru fakulteta. Popričala sam s predstavnicima nekoliko sveučilišta koja me zanimaju, i mislim da su dobro odradili svoj posao te zacementirali moj izbor.
Prošetali smo do gastro zone, s guštom pojeli ručak te nakon toga krenuli u Cavtat. Tamo smo se smjestili u hotel i dobili slobodno vrijeme za istraživanje. Gradić je baš sladak! Sjeli smo u kafić uz obalu, popili piće i razgovarali o tome kako smo ugodno iznenađeni Cavtatom, uzbuđeni pred sutrašnji dan, a posebno razgledavanje Dubrovačkih zidina.
Ujutro nas je u hotelu dočekao doručak, a na izbor smo imali sve i svašta. Nakon ukusnog doručka krenuli smo u šetnju kroz Cavtat gdje su nas čekale dvije postaje – rodna kuća Vlaha Bukovca i muzej Baltazara Bogišića.
Bio je doživljaj sresti se sa stvaralaštvom Vlaha Bukovca, jednog od najznačajnijih hrvatskih slikara. Danas je kuća Bukovac muzej otvoren brojnim istraživačima i čuva razne slike, crteže, skice i slikarevu zbirku fotografija. Nika i ja provele smo baš puno vremena razgledavajući izložbu, a pošto obje volimo umjetnost, mislim da nam je to bio jedan od najdražih dijelova terenske.
Saznali smo da je Baltazar Bogišić bio je hrvatski znanstvenik, pravni i povijesni pisac, a muzej u njegovom rodnom Cavtatu utemeljila je njegova sestra Marija. Tamo se nismo zadržali dugo, no vidjeli smo puno unikatnih stvarčica od kojih je svaka imala zanimljivu priču.
Nakon razgledavanja dvaju muzeja, krenuli smo u Dubrovnik gdje smo se popeli na zidine zbog kojih se vrijedilo umoriti. Zatim, smo svratili do Kneževe palače i poslije toga dobili slobodno vrijeme. Popili smo piće i krenuli u šetnju kad nas je uhvatila jaka kiša, a ostatak slobodnog vremena proveli smo u potrazi za kišobranom. Nažalost, pronašli ga nismo. Ja sam svoj kupila tek u Crnoj Gori kad je kiša već prestala. 🙂
Svratili smo i u Ljekarnu Male braće, a poslije i u franjevačku crkvu gdje je pokopan Ivan Gundulić. Nakon obilaska Dubrovnika koji nam je pružio nezaboravne doživljaje u popodnevnim satima krenula je vožnja prema Crnoj Gori. Nažalost, cijelim putem pratilo nas je kišno vrijeme. Na granici smo čekali duže vrijeme, no dosadu smo ubili pjesmom, razgovorom i društvenim igrama. Kada smo napokon ušli u Crnu Goru krenuli smo putem Boke kotorske do malog slikovitog naselja Perast gdje smo bili smješteni u franjevačkom samostanu. Bilo je dosta negodovanja, najviše jer nije bilo internetske veze, no sve se brzo riješilo. Tu večer svi smo slatko zaspali slušajući kišu i nadajući se da neće padati i sutra.
Nažalost, jest. Dan smo započeli odmorni i spremni za dan koji nas čeka. Bili smo na sv. Misi u Crkvi sv. Nikole te posjetili muzej s mnoštvom vrijednih darova. Slijedila je vožnja brodom do bajkovitog otočića Gospe od Škrpjela sagrađenog u 15. stoljeću gdje su dva brata našla sliku Gospe na hridi. Vratili smo se nazad u samostan te je počela popodnevna vožnja prema Kotoru, u kojem smo imali slobodno vrijeme za kavu i razgledavanje. Grad, opasan zidinama, prepun uskim ulicama, s brojnim crkvama, šarolikim malim trgovima dojmio se svim učenicima. Nakon Kotora vratili smo se u Perast, pojeli ručak te krenuli kući. Došli smo kasno navečer, iscrpljeni, ali sretni i zadovoljni.
Ovo je bio prvi veliki izlet naše generacije i stvarno je izvanredno prošao! Svidjelo nam se apsolutno sve (osim kiše) i definitivno bi ponovili ovo iskustvo! 🙂
Bruno Supičić i Antea Jakešević, 4.b
