Maturalno putovanje 2011. …
Ugodna proljetno-ljetna noć 17. lipnja 2011. Autobusni kolodvor u Zadru, 01:00 h, Da ste se u to vrijeme toga dana (bolje rečeno noći) našli na tom mjestu zasigurno vam ne bi promaknuo prizor veselih maturanata koji s nestrpljenjem čekaju autobus kojim će krenuti na svoje dugoočekivano maturalno putovanje. A, pripreme su uistinu dugo trajale, počevši od biranja lokacije i agencije, propitivanja bivših maturanata o detaljima 6-odnevnog provoda … sve do zatvaranja kofera. Ponekad su se daleko činili tih 6 dana, a sad nas već evo – na početku naše ekskurzije. Pakiramo stvari u autobus, pozdravljamo se s roditeljima i po tko zna koji put slušamo onu već poznatu uzrečicu: «Pamet u glavu!». Pozdravljamo i grad, smještamo se po sjedalima i krećemo! Euforija je počela! U busu su nas srdačno dočekali vozači i simpatični vodič Alen uz neizostavnu pratnju naših profesora: prof. Željkice, č.s. Viktorije, prof. Ratka i prof. Nevena. Uz nekoliko Alenovih uvodnih riječi dobili smo i prve kratke upute o putovanju. No, tu priči nije bio kraj. Ćakula među nama se nastavila do ranih jutarnjih sati. Uz sve te ćakule i ćakulice nekima je bio neodoljiv miris tek pripremljenog ‘pohanog’, pa su se već prve kile počele dobivati netom nakon što smo krenuli (znate, rekli su nam da hrana u Češkoj i nije baš najbolja, pa smo se zato i opskrbili). Osim mirisa ‘pohanog’ busom se proširila i zanimljiva teorija učenice 3.a razreda koja kaže kako tuneli u Hrvatskoj imaju prekidače za gašenje svih svjetala, pa čak i onih u busevima (hm hm). Oko 10 h ujutro stigosmo do našeg prvog odredišta – Budimpešte. Prije odlaska u hotel čekao nas je razgled grada s lokalnim vodičem (u našem slučaju vodičkom). Neke od najzanimljivijih znamenitosti bile su: Andraševa Avenija, Trg heroja s Milenijskim spomenikom, Lančani most, Zgrada mađarskog parlamenta itd. U svakom slučaju, lijepo i korisno za pogledati. Dobili smo još jednu jako korisnu informaciju, pa ćemo ju dakako podijeliti s vama. Ako ikad poželite voljenoj osobi izraziti ljubav na mađarskom, a vjerujemo da hoćete – recite joj: Szeretlek! što bi značilo: Volim te! Eto, za svaki slučaj. Nakon popodnevnog razgleda Budimpešte, jedva smo dočekali smjestiti se u hotel i malo odmoriti. Preživjevši večeru i mađarsku hranu otišli smo «prođirati» gradom. Umorni i od tog điranja vratili smo se u hotel gdje smo proveli tu jednu noć. Sljedeće jutro put nas je vodio dalje – prema Slovačkoj i glavnom gradu Bratislavi. Nekoliko sati razgleda Bratislave, točnije Bratislavskyog hrada, katedrale sv. Martina, Hlavnih namestie i ostalih znamenitosti, prošlo je jako brzo, te smo se oko 17 h zaputili prema glavnom nam odredištu: Pragu. Na putu do Praga mogli su se čuti komentari po busu: ”Naša ekskurzija počinje tek sada!”. Nismo puno pogriješili. Prva dva dana su nam bila tek zagrijavanje, dok nam je Prag donosio onu pravu ekskurzijsku euforiju! Došavši oko 19 h u Prag, odmah smo se smjestili u hotel, raspremili, osvježili, te zaputili na večeru. Nakon večere počele su masovne pripreme za odlazak u Karlovy Lazne. Zabava je bila na vrhuncu, barem nama curama, dok su naši razredni mušketiri bili ‘zaposleni’ kao bodyguardi, te nas držali podalje od očiju svih prisutnih u disku. Treći dan našeg putovanja bio je najnaporniji. Razgledali smo Hračane s nadasve zanimljivom lokalnom vodičkom. Nastavak je slijedio u Kutnoj Hori gdje smo posjetili rudnik srebra. Dok smo pokušavali odgonetnuti svaki kutak rudnika, isto tako smo pokušavali i trudili se odgonetnuti govor naše vodičke (navodno je to bio engleski), pa smo naučili i neke nove riječi poput Ossel što bi trebao biti magarac (barem tako kažu). I treći dan završio je, naravno, povratkom u hotel gdje smo i ostali cijelu noć nastavljajući našu zabavu i druženje po sobama. Sljedećeg dana još malo smo razgledali Prag, te uživali krstareći po Vltavi gdje nas je dočekao obilan i ukusan ručak. Taj dan smo dobili i slobodno popodne koje smo iskoristili za malo «guštanja» po Pragu. Dan kasnije proveli smo u Konopištu, predivnom dvorcu Franje Ferdinanda Habsburškog i Sofije. Poseban dojam (dobar ili loš) na nas su ostavile brojne preparirane životinje po hodnicima dvorca. Bilo je smijeha i zbijanja šala na račun isto tako brojnih slika i uzoraka u dvorcu, a i malo smo zanemarili ono prvo upozorenje ‘U dvorcu je zabranjeno fotografiranje’. Nakon Konopišta čekalo nas je još jedno slobodno popodne koje smo većina nas iskoristili za shopping. Tu večer smo doživjeli i mali šok jer smo mislili da smo izgubili jednu članicu (opet učenica 3.a razreda). Pa eto, za sve sljedeće generacije koje će tek ići na ekskurziju, jedan mali savjet: Ne dižite paniku ako su vam članovi razreda navodno nestali ili možda po nečijim teorijama već prodani u bijelo roblje! Samo provjerite sve garderobe Palladiuma i zasigurno će te ju/ga pronaći. Večer predzadnjeg dana su nam uljepšale veličanstvene Križikove fontane uz zvuke pjesama Michaela Jacksona. Nakon umirujuće ‘predstave’ fontana, uputili smo se opet u Karlovy Lazne gdje smo se posljednji put na našoj ekskurziji isplesali u tom ogromnom disku. Noć je brzo prošla, a jutro još brže stiglo. Zvonjava alarma i naručeno rano buđenje s recepcije sve nas je jedva diglo iz kreveta. Lagano smo se oprostili s Pragom te krenuli prema Beču. Razgled je bio kratak iako se nama činio kao vječnost pošto smo bili jako umorni i iscrpljeni. Posjetili smo i Schonbrunn, dvorac sa ‘samo’ 1500 soba. No, dakako, mi smo razgledali (točnije proletjeli) kroz 20-tak soba i time završili cjelokupan razgled. U popodnevnim satima krenuli smo prema Lijepoj našoj puni dojmova i novih uspomena. Ostat će nam u sjećanju neki novi ljudi koje smo upoznali i s kojima smo proveli naše dane, kao npr. naš vodič Alen i njegova legendarna uzrečica: «Zbijmo se!» Proživjeli smo i doživjeli našu ekskurziju na najbolji način kao maturanti Klasične gimnazije Ivana Pavla II. iz Zadra 2011. Eto, nadamo se da će sljedećim generacijama biti barem upola dobro kao nama. Ovo je tek dio naših zgoda i nezgoda. Ono što niste čuli i pročitali, proživite sami. Nama koji smo prošli kroz ulice Praga i kroz ulice i uličice ostalih gradova još samo ostaju fotografije u albumima, uspomene u srcima, i uvijek nam dragi, ali neiscrpni razgovori koji počinju s onim «Sjećaš se kad ….»
Ivana Zelić, III.a
