Maturalna večer za pamćenje

Neki ljudi tvrde da se kroz život, na osobit i poseban način, sjećaš samo dviju večera u svom životu : maturalne večeri i vlastitog vjenčanja.

Obzirom da smo, generalno gledajući, premladi za izricanje sudbonosnog ”da”, maturalna večer  nam je svima predstavljala veliki izazov, ali  i budila razno-razna uzbuđenja.

U tu «večer» bili su upereni svi pogledi. Sve su pripreme težile ostvarenju savršenstva na njoj, od samih «priprema» ljepšega spola, preko priprema drugog nam ljepšeg spola (kako ne bi rekli da su diskriminirani) pa sve do sastavljanja modernih i samim time teško shvatljivih plesova. Sve to i mnogo, mnooooogo više je dio lijepog sjećanja na našu zajedničku maturalnu večer  koja se je konačno dogodila – 6. svibnja 2011. godine.

Kroz sve ono viđeno na večeri, a da se ne dotičemo jelovnika i sastava samog jelovnika, treba u prvi plan istaknuti kako smo, unatoč svoj muci koju su nam zadavale pripreme, svi zasjali punim sjajem. To je bio poseban osjećaj!

Ulaziš u Anku (da, to je bilo mjesto gdje se odvilo 80 % naše maturalne), vidiš masu ljudi i ne prepoznaješ ih.  Samo buljiš. Ma da, znam make up i štikle te promijene … izgledaš vitkije, mlađe, starije, jednom riječju drugačije. Osim toga, ove godine, hvala Bogu, nije bilo onih koji su smatrali da je više zapravo manje!

Malo bi se dotakla vremenskog slijeda, gostiju, govora, benda i tombole, ali zahvale su zahvale. Na prvom mjestu! Stoga, bit ću kratka. Zahvaljujem se u ime svih svojih kolega – maturanata roditeljima koji su ”keširali” novce za srećke ( i još puno toga), jer u doba recesije jedva imaš za kruh (ta, to slušam doma xy puta). Zahvala i našem prof. Mati Ljubičiću na darovanoj slici (fenomenalna je), koja je poslužila kao mamac za kupovanje srećki, ali i kao glavna nagrada. Lukavo – znam, ali i tako se nekad mora!  Tako je tombola, premda smo mislili da će biti najdosadniji dio večeri, ispala vrlo zabavno iskustvo. Katarza …  ma šala…. čitaš brojeve i nosiš ljudima poklone… Posao za žene na visokim petama. Baš?!

Govori nisu trajali predugo tako da je cijeli program tekao po planu. Nije bilo nekog prevelikog zastoja… Meso se serviralo dok je još bilo toplo, što je vjerujući ili ne, bilo jako važno za nas koji smo vodili cijelu stvar. Nije bilo monotono, dosadno… Bend je odradio ono za što je bio plaćen (mada su svirali svadbenu glazbu). No, živost smo predstavljali mi, pa smo se uspješno predstavili i u toj ulozi!

Sve ostalo, ples, pjevanje profesorima …  ispijanje kave u 6 sati ujutro (ili alternativa – ogladnjeli maturanti na kolodvoru jedu topli sendvič) je dio neke posebne sfere. O takvim stvarima se ne sastavlja rad. To se pamti. Bit ćemo misteriozni pa ćemo ponešto ostaviti samo za sebe. Sve u svemu, potvrđujem onu prvu. Maturalna večer za sada je bila jedna od mojih top 5 najboljih večeri u životu.  Nadam se da će moje vjenčanje biti isto ovoliko glamurozno, ali o tome u nekom drugom vremenu.

 

Maturanti 2010./2011

 
 

Više iz rubrike Događanja

 
 

Share this Post