Nakon dugotrajnih priprema, potrage za pravom haljinom i cipelama, stigao je i taj dan – naša maturalna završnica – maturalna večer.
VELIKI KORAK U SVIJET ODRASLIH
Nakon dugotrajnih priprema, potrage za pravom haljinom i cipelama, stigao je i taj dan – naša maturalna završnica – maturalna večer. Pomno smo analizirali maturalne večeri drugih škola i bili spremni na sve. Večeri su prethodile i mnoge pripreme u školi, od slaganja prave koreografije pri predstavljanju do nesuglasica oko minornih detalja poput boje papira za pozivnice. No, taj dan smo svi ustali s velikim osmijehom, radosni što ćemo se „uređeni“ pokazati roditeljima i profesorima. Cijelo jutro je proteklo u grozničavoj pripremi posljednjih detalja… U 17.00 sati smo se našli u blizini škole, a harmonika i gitara su nam pomogle stvoriti pravu slavljeničku atmosferu. Divili smo se jedni drugima, a neke među sobom nismo mogli ni prepoznati kako su bili sređeni. Bili smo veseli i sretni znajući da nas čeka nezaboravna večer. Fotografirali smo se na Forumu i Rivi, izluđivali fotografa tražeći da nas non-stop fotografira kako ne bi propustio neki bitan trenutak.
U opuštenoj atmosferi, s osmijesima na licu uputili smo se prema ‘Margariti’, sali gdje se održavala svečana večera. Tamo su nas dočekale razrednice, lijepe i nasmijane poput nas. Dok smo čekali roditelje i profesore – održali smo posljednje probe ulaska u salu i koreografskih koraka i pokreta. Uhodani maturantski „duo“ Goran i Luka dočekivali su roditelje i profesore te ih odvodili do stolova koje su vrijedne djevojke ukrasile ručno napravljenim oznakama na kojima su pisala imena naših uzvanika. Na roditeljskim licima je zračio ponos, ali i sreća jer su znali da će njihovo dijete večeras i službeno zakoračiti u svijet odraslih. Naši voditelji, Ingrid i Marko, započeli su večer pozdravljajući nazočne, a zatim su ravnatelj, predstavnica maturanta i predstavnica roditelja uputili nekoliko riječi svima nama, okupljenima u ‘Margariti’. Dok nam je ravnatelj mons. Joso Kokić poželio sreću i dao blagoslov za daljnji rad, predstavnica roditelja istaknula je kako su im večeras svima srca ispunjena jer vide kako se sav njihov trud „isplatio“.
Večer se nastavila plesnim točkama oba razreda te svečanim valcerom. Između predjela i glavnog jela plesali smo na odličnu glazbu grupe ‘Zaratino’. Roditelji su međusobno prepričavali sve zgode i nezgode koje su imali s nama tijekom srednjoškolskog obrazovanja dok smo mi učenici uživali u zasluženoj nagradi za sve četiri godine mukotrpnog rada. Poseban trenutak večeri bio je dodjela poklona profesorima. Svaki profesor je dobio sliku svih maturanata i prekrasne buketiće lavande koje su izradile vrijedne ruke majke učenice Mateje Čuline. No, najbolji dio je tek slijedio. 4B je prof. Željki dirljivim riječima zahvalio na svemu što je napravila za njih i kako je nikad neće zaboraviti. A 4A se prof. Vanji zahvalio na malo neuobičajen način – dobila je bicikl ukrašen velikim roza mašnama! Odlučili su se na takav poklon zato što je prof. Vanja uistinu bilo posebna profesorica koja je poučavala ne samo jezike, već i o životu te je zato zaslužila i poseban poklon. Ipak, najljepši dar od 1.500 kuna je dobio naš fond Gorušičino zrno.
Nakon završetka službenog dijela, mnogi roditelji su se uputili kućama ostavši pri tom djecu da sami uživaju. Zabava se nastavila do 3 ujutro, a mnogi profesori poput prof. Branka, prof. Mirele, prof. Vanje, prof. Tee i prof. Ratka su učili nas mlađe kako treba vladati plesnim podijem. Kasnije smo se svi uputili u centar grada te nastavili zabavu u klubovima. Najslađa stvar je zasigurno bila, nakon cjelonoćne zabave, fini sendvič na kolodvoru. Sretni i ispunjenih srca uputili smo se doma – zaspati s velikim osmijehom na licu znajući da ovu večer nikada nećemo zaboraviti.
Lucija Tokić, IV.a
