Pripremali smo ono što su stari Rimljani jeli zatim smo mogli kušati te antičke specijaliteti….i zamislite bilo je jestivo
Zapis iz školske bilježnice
02. listopada 2009.
Na jednom sasvim uobičajenom satu latinskog jezika prof. Gospić je spomenula kako se u školi priprema realizacija Projekta o antičkoj kuhinji. Uz to, upitala je ima li tko zainteresiran? S malo oklijevanja podigla sam ruku i prihvatila mali zadatak, točnije pokušati pronaći nešto o antičkoj hrani, običajima i sl. Došavši kući odmah sam krenula u potragu, ponajviše iz znatiželje. Čitajući recepte moram priznati nisam baš bila oduševljena zbog mješavina začina, pa sam pomislila: ˝ TKO ĆE TO JESTI, BAŠ IZGLEDA NEJESTIVO I NEUKUSNO! ˝ S nestrpljenjem sam iščekivala dan kada ćemo kuhati i pokušati bar na jedan dan biti stari Rimljani ili Grci. Napokon smo se dogovorili da ćemo se naći u kući naših časnih sestara. Pomalo smo se prikupljali i u kratkom vremenu cijela ekipa je bila tu. Međusobno smo se dogovorili i podijelili u grupe, te je tako svatko dobio svoj recept. U kuhinji je nastala prava ˝ akcija ˝ i svatko se trudio što bolje obaviti svoj zadatak. Petra i ja smo pravile hladno predjelo točnije kuhana jaja punjena mješavinom žumanjaka, pinjola, soli, papra, octa i meda. Iskreno kada smo pravili to jelo nije mi izgledalo uopće privlačno. Ali me ohrabljivalo što su svi bili veseli, prijateljski raspoloženi. U tako lijepoj atmosferi vrlo brzo su sva jela bila gotova. Uz dekoracije, uglavnom lovorovim lišćem, svako jelo je izgledalo prekrasno, a stol je bio pun hrane različitih mirisa. Uz malo oklijevanja prvo smo ˝ probali ˝ naše hladno predjelo koje nije bilo toliko loše kako mi se činilo. Okus papra i meda je dominirao čineći tako čudan spoj. Poslije smo probali kruh koji je pravila prof. Elvira, pa kruh s. Mirjam punjen sirom i posut makom ( po meni najukusnije jelo ), te još dagnje, leće, kuglice… Tijekom večere izmjenjivali smo dojmove, smijali se, zabavljali, ma, jednostavno rečeno, uživali. Tako su sve naše sumnje o neukusnosti ˝ pale u vodu .˝ Cijelo popodne provedeno zajedno bilo je jedno prekrasno i nezaboravno iskustvo koje bi bilo dobro ponoviti. U tako lijepom okruženju vrijeme je prošlo prebrzo, ali dojmovi su ostali ˝ urezani ˝ u naše pamćenje. Tolika gostoprimljivost da se jednostavno osjećate kao u vlastitoj kući bez ikakvog ustručavanja i sl. Ovako prepričano izgleda zabavno, ali toliko dojmova je zaista teško ˝ staviti ˝ na papir. Ipak se nadam da ćete ovako osjetiti barem maleni dio onoga što smo mi doživjeli.
Ivana Vinac, III.a
