Kriza identiteta i odgojne vrijednosti mladih

U petak 8. prosinca u Klasičnoj gimnaziji Ivana Pavla II. održana tribina na temu ”Kriza identiteta i odgojne vrijednosti mladih”. Stručno predavanje koje je prethodilo bogatoj raspravi održao je dr. Zlatko Miliša, profesor na Sveučilištu u Zadru.

 

Ovakvi zajednički susreti učenika, roditelja i profesora sastavni su dio odgojno-obrazovnog programa škole. Živimo u pluralističkom i potrošačkom društvu u kojemu je, nastankom novih institucija kao što su masovni mediji, odgoj postao društveni faktor, i u kojem ne postoji usklađenost društvenih ciljeva. Mladi, roditelji i mi odgojitelji nailazimo na brojne poteškoće. Cilj je ovakvim predavanjima pomoći mladima u izgradnji vlastitog identiteta  i ispravnih životnih stavova.

Gosp. dr. Zlatko Miliša naveo je da su indikatori krize identiteta odsustvo samopoštovanja, skepticizam (mladi žive dvostruki svijet, ne ulaze u svijet institucija koji je, na neki način, svijet obmana i prijevara), ovisnost o opijatima, šutnja (preuzeta iz socijalnog vremena iz kojeg smo izašli), višak dosade, a manjak ambicije. Kao najveće opasnosti naveo je relativiziranje vrijednosti. Živimo u vremenu u kojem je sramežljivost mana, a ne vrlina, u kojem mobiteli imaju osobnost, kućni ljubimci poželjniji su od djece, a  razvrgavanje braka gotovo je pomodarstvo. Sve nam je dopušteno. Vrednote koje živimo i kojima se ravnamo su prijetvornost koja vodi poltronstvu i konformizmu. Ukazao je na opasnost amerikanizacije (koja metaforički znači da je sve relativno) otvara vrata krizi identiteta. Po riječima pape Benedikta XVI.: ”Svijetom je zavladala diktatura realizma.”

”Ribari ljudskih duša” vješto zamjenjuju teze, pa se to naziva slobodom, mogućnošću izbora.  Liberalni su oni koji su za legalizaciju lakih droga, a 2/3 mladih ljudi već se očitovalo protiv legalizacije Danas je u socijalizaciji mladog čovjeka pored uloge medija, najvažniji utjecaj vršnjaka. Najbizarniji primjer društvene inicijacije je stupanje u spolni odnos da bi se dobila potvrda miljea koje potiče i takvu vrstu priznanja. Sociološki govoreći kriza identiteta je zbrka društvenih uloga.

Citirajući Rousseaua: ”Što materijalna situacija bude išla dalje, za njom će kaskati duhovna”, upozorava da krize identiteta u primitivnim društvima nije bilo jer je razgovor bio dominantna roditeljska stavka. Možda je ključ u Nietzscheovoj misli: ”Ljubav- to je mogućnost razgovora.”

O krizi identiteta počeli smo govoriti razvojem tzv. suvremenog društva.

Gosp. dr. Zlatko Miliša ukazao je da je veliki problem mladih u Hrvatskoj nedostatak prostora za aktivnosti izvan škole, a prioritet bi nam trebao biti rast mladih. Nitko bolje od mladih ljudi ne detektira probleme u društvu. Oni su odredili kao tri najveća problema: stradavanje u prometu, ovisnost o teškim drogama, neosjetljivost zdravih ljudi na ljude s posebnim potrebama.

Osnaženje kroz institucionalni rad jedini je način da se vrati povjerenje. Treba raditi na kritičnosti i kreativnosti mladih ljudi. Mladi ne žele da ih se tretira kao problem jer time postaju problem. Najiskrenije o krizi identiteta progovaraju bivši ovisnici od kojih je 20% trajno izliječenih. Oni su prošli najveću krizu identiteta i svjesni su da je prijateljstvo, pomoći drugom čovjeku najsnažniji motiv da bi se stvorila vjera u život. Svatko od nas trebao bi postaviti sebi tri pitanja: Što bih trebao prestati raditi? Što bih trebao nastaviti raditi?  Što bih trebao početi raditi, a još nisam?

Trebamo krenuti od sebe čvrsto vjerujući da se može vratiti vjera i osmijeh.

 
 

Više iz rubrike Događanja

 
 

Share this Post