Smijali smo se poput Rimljana
Devetu godinu zaredom posjećuje nas Kazališni studio predstavljajući najveće dosege kazališne umjetnosti. Zanimljivom pričom, oživljavanjem dalekih razdoblja i autora, glumačkom vještinom i dramskom radionicom, gđa Nerma Kreso Kavain i g. Darko Kavain, na naše veliko zadovoljstvo, osvježavaju i dopunjuju nastavne sadržaje iz hrvatskog jezika. Podsjetimo, protekle dvije godine nasmijavali su nas Držić i Moliere, a sada je na red došla rimska komedija.
POČETCI KOMEDIJE
Program je započeo u utorak, 10. travnja, nakon školskog odmora kada smo mi, učenici prvih i drugih razreda, krenuli u Sjemenište gdje su nas dočekali osnivači i glumci Kazališnog studija gđa Nerma Kreso Kavain i g. Darko Kavain. Prije same predstave napravili su uvod u kojemu su nam na zanimljiv način predstavili razvoj drame u Grčkoj i Rimu, zatim početke grčkog i rimskog kazališta te nastanak komedije. Spomenuli su poznate pisce komedija poput Aristofana, Menandra, Terencija… ali najviše su se zadržali na Plautu, rekavši ponešto o njegovu životu i načinu na koji je sastavljao svoje komedije. Uslijedila je zatim izvedba jedne scene iz njegove komedije Trogroška. Inače, u djelu radi se o doušniku kojeg je poslao prijatelj glavog lika Harmida. Taj je prijatelj po doušniku htio proslijediti novac Harmidovu sinu kako bi se mladić mogao oženiti. Harmid se pretvarao da je netko drugi te se na taj način htio našaliti s doušnikom zbog čega sve kreće u humorističnom smjeru.
ČARI ODLIČNE GLUME
Sama predstava započela je, na neki način spontano jer je gđa Nerma Kreso Kavain od kraja dvorane počela šetati između redova klupa, obraćajući se nama. To je rezultiralo odličnim efektom izazvavši smijeh svih nazočnih gledatelja. Takvim se obraćanjem publika osjećala uključenom u radnju te je glumica uspjela pridobiti apsolutnu pozornost svih gledatelja. Slično razbijanje četvrtog zida ponavljalo se kroz cijelu izvedbu, što mi se svidjelo jer razbija monotoniju i osvježava gledanje predstave. Dijalozi su također jako dobro izvedeni iako nisu govoreni standardnim hrvatskim jezikom, jer se radi o prijevodu antičkog djela s obiljem arhaizama i historizama. No, usprkos tome, govor i sama radnja uspijevali su se dobro razumjeti. Još boljem razumijevanju pridonijelo je naglašeno gestikuliranje rukama, koje je osim toga, pojačalo humorističnost izvedbe. Za njihovu glumu nemam riječi. Promijenili su svoj karakter tako da ih ne možete prepoznati kad prestanu glumiti. Na njima se vidi da predano rade svoj posao i da obožavaju glumu te da uživaju u svakoj emociji koju su prikazali. Ja sam čak zaboravio da su glumci i da sjedim u publici. Imao sam osjećaj kao da sam se vratio u prošlost. Možda se neki glumci ne mogu dovoljno uživjeti ako nemaju uređenu pozornicu i rekvizite, ali ovdje to nije bio slučaj. Vidjelo se da im nije bitno gdje su i imaju li sve potrebno, njima je bila dovoljna ljubav prema glumi. Posebno moram reći kako mi se svidjelo to što, dok je glumica govorila, glumac ne bi stajao i čekao svoj red (i obrnuto) pa počeo pričati, već je istovremeno pokazivao osjećaje.
I KLASIČARI ZNAJU GLUMITI
Na kraju izabrane scene Harmid otkriva tko je zapravo jer mu je doušnik taman spomenuo novac koji je trebao uručiti, ali on ne vjeruje Harmidovim riječima te se njih dvojica razilaze ne postigavši ništa. Iznimno mi je zabavno bilo gledati njihovo prepiranje koje je zapravo trajalo tijekom cijele predstave, a završilo tek na kraju. Nakon završetka scene saznali smo o daljnjem razvoju rimskog kazališta koje je završilo sa spektaklima u velikim amfiteatrima, koji su prema nekim procjenama mogli primiti i do 400.000 ljudi, ali to već nije imalo nikakve veze s kazališnom umjetnošću. Kao šlag na kraju pozvani su neki od učenika iz publike kako bi zajedno s glumcima izveli nekoliko kratkih scena. Učenici su se brzo uspjeli uživjeti u uloge te sasvim dobro i na smiješan način odglumiti odabranu scenu. Za vrijeme izvedbe g. Darko upozoravao bi ih kako trebaju pokazivati pojedine osjećaje i pomogao im bolje odglumiti te scene. Program je završio velikim pljeskom za glumce, ali i hrabre klasičare, koji su nam, prema mojem mišljenju, pokazali da gluma ne znači samo uživljavanje u ulogu, nego još više sposobnost prenošenja doživljaja i osjećaja.
Dominik Katuša, 1.a
