Izmamili smo Držićev osmijeh
Sad nam je tek jasno zašto je Marin Držić – Vidra naš najbolji i najveći. Učili smo o njemu, čitali Skupa, Novelu od Stanca i Dunda Maroja, objašnjavali su nam profesori, ali nije nam baš sve bilo jasno, ni smiješno… Međutim, kad glumci ožive njegove likove i još se mi u to uključimo, smijehu nema kraja.
Jednog, moglo bi se reći, odveć uobičajenog utorka, 08. 03. 2016., učenici Klasične gimnazije obavljali su svoje učeničke dužnosti, no nakon odmora, prva skupina, tj. prvaši i drugaši, a nakon njih trećaši i četvrtaši, zaputili su se u svečanu dvoranu Sjemeništa iščekujući vrlo zanimljiv događaj. Naime, mnogim učenicima naše škole već poznati Kazališni studio došao nas je upoznati s jednim od najvećih komediografa hrvatske književnosti, Marinom Držićem. Glumački i bračni par g. Darko Kavain i gđa Nerma Kreso-Kavain približili su nam i dočarali ono o čemu su neki od nas već ponešto i naučili, ali možda nisu sve shvatili ni doživjeli čitajući lektiru zbog starog dubrovačkog govora 16. stoljeća kojim je Držić pisao svoja djela. Užitak je bilo gledati odlične izvedbe prepune uživljenosti i kvalitetne glume čime su nam Darko i Nerma uspjeli prenijeti, koliko je to bilo moguće, genijalnost ovog velikog hrvatskog umjetnika. Već nas je sam početak iznenadio kada je glumica iznenadno započela sa svojom scenom, komunicirala je s nama, publikom, te se umjetnošću glume izvrsno preobrazila u smiješan lik iz Držićeva Skupa postajući tako u par stotinki druga osoba. Prolom smijeha u više je navrata ispunjao čitavu dvoranu dok smo pratili razmirice i smiješne prepirke škrtog starca Skupa i sluškinje mu Varive.
Sljedeća je izvedba opet na svoj način bila posebna i vrlo zanimljiva. Naime, neki učenici mogli su iskazati svoju hrabrost te svima pokazati svoje glumačko umijeće. Najhrabrije je bilo četvero učenika – u prvoj skupini bila je to Patricija Sakić i ???, a u drugoj Lucija Veršić i Roberto Gregov – koji su pokušali svladati gotovo svaki psihološki detalj iz jedne scene u Držićvoj Tireni, što je bilo vrlo zanimljivo jer je Vidra svojom izvrsnošću iznimno pazio i shvaćao što se događa u čovjekovu umu te je svaka scena, svaki detalj pomno promišljen što njegova djela doista čini svevremenskima. I ovdje je bilo previjanja od smijeha te su svi uživali u zanimljivim situacijama koje je zamislio Držić, a ostvarili naši glumci. Sasvim sam sigurna da bi njemu bilo vrlo drago vidjeti osmijehe na našim licima, čuti prolom smijeha koji je upravo on izazvao, iako smo od njega udaljeni stotine i stotine godina. Lepršavi renesansni duh ušao je u tim trenutcima u dvoranu obasipljući nas Držićevim zadovoljnim osmijehom. Ovo iskustvo bilo nam je vrlo zanimljivo te se zahvaljujemo glumcima Kazališnog studija i nadamo se da će i dalje gostovati u našoj školi te nam na svoj jedinstven način približiti dramsko stvaralaštvo nekog drugog poznatog i posebnog umjetnika, baš kao što je to bio, ali i ostao Marin Držić.
Ivona Štavun, 2.b
